Iz istraživanja o toleranciji i predrasudama u hrvatskom društvu, koje je dr. sc. Renata Franc sinoc predstavila u pulskom Institutu "Ivo Pilar", može se zakljuciti da Istra nije ništa tolerantnija od ostatka Hrvatske.
Podaci govore da ispitanici u Istri i Primorju, te Gradu Zagrebu cešce od gradana drugih regija smatraju da su bili diskriminirani i to najviše zbog dobi. Franc je, medutim, napomenula da to ne mora znaciti su ljudi u tim regijama doista najviše diskriminirani, vec je moguce da su najsenzibilniji po tom pitanju, odnosno da su upoznati s pojmom, ali i prisustvom diskriminacije.
U prilog takvom tumacenju ide i cinjenica da mlade osobe više nego starije smatraju da su doživjele nepravedno postupanje. Franc je istaknula da to vjerojatno ne znaci da su mladi doista cešce diskriminirani od starijih, vec da su osjetljiviji.
Nažalost, istraživanje je pokazalo i da su gradani vecinom slabo ili nikako upoznati s postojanjem zakona o suzbijanju diskriminacije. Tek je petina njih upoznata sa zakonom.
Najgore je što za zakon u vecini slucajeva ne znaju ni poslodavci, kojih cak 43 posto nikada nije culo za njegovo postojanje, dok je tek 17 posto upoznato sa zakonskim odredbama. Franc je upozorila da to znaci da velika vecina poslodavaca ne bi znala upoznati svoje radnike s njihovim pravima. Vrlo malo njih zna i kojim se institucijama mogu žaliti ukoliko su diskriminirani.
U percepciji raširenosti diskriminacije ispitanici su najviše isticali osobe s invaliditetom, zatim nepravedno postupanje zbog dobi. Percepcija je ljudi da se po etnickoj pripadnosti najviše diskriminira Rome, a zatim i Srbe, što istice Franc odgovara i realnoj situaciji u društvu. Zanimljivo je i da se žene ne osjecaju cešce diskriminiranima od muškaraca.
Ništa bolja situacija nije ni s predrasudama u našem društvu. Mnogi se ne libe otvoreno reci da ne vole Rome i Srbe, no Franc je naglasila da ipak nije društveno prihvatljivo otvoreno izražavanje predrasuda, pa se tek kroz prikrivene najcešce otkrije negativan stav prema nekoj osobi zbog njene pripadnosti odredenoj skupini.
Najviše prikrivenih predrasuda u hrvatskom društvu ima prema homoseksualcima. Tako vecina ispitanika ne bi htjela za prvog susjeda imati homoseksualca, iako cak deset posto njih ne bi htjelo ni da im susjed ima više od 45 godina ili da je osoba s invaliditetom.
Najviše se u odnosu na Europu razlikujemo u odnosu prema homoseksualcima, gdje su predrasude prema njima znatno manje. U svemu drugome slijedimo europski obrazac. Zanimljivo je da je u Europi prisutniji negativni stav prema Romima, nego što je u Hrvatskoj, a isto se odnosi i na ekstremne desnicare i ljevicare.
- Brojni su uzroci predrasuda. Ljude je potrebno educirati, osvještavati i putem ovakvih predavanja, ali i u medijima. Cinjenica je da smo skloni predrasudama, htjeli mi to priznati ili ne, zakljucila je Franc. (B. ŽIŽOVIC)
Predrasude i u publici
Rasprava nakon predavanja je pokazala da su predrasude prisutne i medu publikom u institutu. Naime, jedan je stariji gospodin rekao da homoseksualcima treba priznati njihova prava, ali da "ne trebaju izazivati" i izražavati ljubav na javnim mjestima.
- Homoseksualizam je genetski poremecaj i to treba prihvatiti. Rijec je o ociglednoj devijaciji, kazao je.
Drugi je, pak, rekao da ne smatra da su homoseksualci bolesni, ali da "to nije prirodno". Smatra da je muškarac stvoren da bude muškarac, a žena - žena.
Franc im je pojasnila da pozivanje na znanost i nije baš cvrsta teza kad se govori o homoseksualizmu. "Ne bi trebalo vrednovati na nacin je li nešto prirodno ili nije samo zato što odstupa od vecine", zakljucila je.