UGROŽENA PRAVA

"U Puli sam provela prvih 26 godina svog života, ondje sam se školovala, stekla prijatelje, prve ljubavi, radila godinu dana kao kontrolorka leta na pulskom aerodromu. Moj otac bio je vojni pilot i umro je prije rata, 1990. Brat se ranije sa suprugom preselio u Bačku Topolu, a onda je doživio prometnu nesreću i majka ga je otišla posjetiti. Upravo su se tih dana prekinule telefonske veze sa Srbijom i ja sam se zabrinula što će biti s mojima, nisam znala što se dešava, pa sam u novembru 1991. otputovala do njih.

Mislila sam da odlazim nakratko
Nisam se ni osvrnula da još jednom pogledam prema zgradi u kojoj sam provela život i u kojoj više nikada neću živjeti. Mislila sam tada da odlazim samo nakratko, a morala sam čekati 18 godina da se vratim."

Tako je svoju priču počela Ljiljana Simić, jedna od 4.500 povratnika izvan područja posebne državne skrbi koji bi, po nedavnom dogovoru HDZ-a i SDSS-a, uskoro trebali dobiti pravo na otkup stana u kojem sada žive kao zaštićeni najmoprimci, i to po uvjetima sličnim onima koje su imali i svi ostali građani Hrvatske.

Time se želi donekle ispraviti nepravda prema obiteljima koje su imale stanarska prava prije 1991., ali su ih početkom devedesetih odlukom suda izgubile, i to samo zato što su iz svojih domova izbivale dulje od šest mjeseci, u pravilu protiv svoje volje.

"Svakog se jutra i dalje budim u svojoj dječjoj sobi u Šišanskom naselju u kojoj sam se igrala, učila. Mislila sam da će zbrinuti komšiju koji je u mojem stanu, a meni vratiti taj, ali to nije moguće. Rekli su mi da ne mogu dobiti stan u Puli, da ne grade tako male stanove. Svi su mi prijatelji u Puli, a ja živim u mjestu u kojem nikog ne znam, ovdje sam smještena među apartmanima, nema infrastrukture, nema ničega, pusto je", rekla je Simić.

Nikako do državljanstva
Naime, u stanu obitelji Simić danas žive njihovi bivši susjedi, koji su se uselili nakon njihova odlaska. Njoj je pak država prije dvije godine, nakon što je podnijela zahtjev za stambeno zbrinjavanje, dodijelila stan u naselju Kokuletovica pokraj Rovinja. U istoj zgradi smješteno je još nekoliko obitelji povratnika, a svi su oni prethodno živjeli u Puli. Na korištenje nije dobila stan jednake veličine, već upola manje kvadrature.

No, najveći apsurd, koji pogađa većinu povratnika, jest taj što je dobila pravo na stan, ali ne može dobiti državljanstvo. Iako se odnos prema povratnicima u zadnje vrijeme poboljšao, Simić ističe da još ne postoji ured ili služba u kojoj bi mogli dobiti potpune informacije o tome na koji način riješiti svoj status, definiran Zakonom o strancima.

"Dali su nam uslove da se vratimo, dali su nam krov, a ne možemo dobiti domovnicu, ne možemo se zaposliti. Predala sam zahtjev za stalni boravak, koji su mi odbili. Plaćam i skuplju vodu jer sam stranac. Nikada nisam bila stranac, a sada sam se odjednom vratila kući i tu sam najveći stranac!

Moram priložiti 20-ak dokumenata da bih dobila status stalno naseljenog stranca. Uvijek nešto nedostaje, imam osjećaj da institucije čine sve da nam otežaju povratak, kao da država radi na tome da izgubimo volju i da odustanemo. Ali, ja ne odustajem, želim tu živjeti, volim Pulu, Istru.

U devedesetima su odredili da je netko Srbin, a netko Hrvat, a tko kaže da ja želim biti Srpkinja ili Hrvatica? Ja sam Ljiljana Simić i to mi je dovoljno. I nisam jedina koja tako mislim", zaključuje ona.

Iako obitelj Simić, srećom, nije imala takvo iskustvo, brojne su obitelji svoj dom početkom devedesetih morale napustiti pod pritiskom i iz straha, a nemalo je i onih koji su bili doslovno istjerani iz stanova. Brojka od 4.500 osoba kojima se sada želi omogućiti otkup stana nerealno je mala u odnosu na sve one obitelji koje su tih godina ostale bez stanova i kuća.

Da je tome tako govori podatak da je samo odlukom Općinskog suda u Puli u devedesetima za čak 742 osobe oduzeto stanarsko pravo. Istovremeno je za Istarsku županiju podnijeto svega 158 zahtjeva za stambeno zbrinjavanje. (Maša JERIN)

PROČITALI STE SKRAĆENU VERZIJU TEKSTA. OPŠIRNIJE O OVOJ TEMI ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE.

PRINTAJ

POŠALJI

popup

euroblock666 / Ponedjeljak, 30.08.2010. - 12:57.

Jesu li društveni stanovi ratni plijen? Ines Šaškor Ines Šaškor 24.08.2010 Ines Šaškor Nedavna presuda Suda za ljudska prava u Strasbourgu kojom se oficiru bivše JNA Branimiru Đokiću treba isplatiti velika odšteta zbog oduzetog vojnog stana u Bosni i Hercegovini, kao i namjera hrvatske Vlade da srpskim povratnicima omogući otkup oko 4.500 stanova u kojima su po povratku smješteni, izazvala su burne rasprave i otvorila mnoga pitanja neugodnog nasljeđa proteklog rata. Nije, naravno, riječ o istoj stvari, ali je korijen isti – u nedavnom ratu i njegovim sada već trajnim posljedicama na živote stotina tisuća ljudi. Nekako u ovo vrijeme, koncem kolovoza, ali prije 15 godina – u tadašnjem sjedištu tadašnjeg potpredsjednika hrvatske Vlade Jure Radića u Nazorovoj ulici u Zagrebu (treba li reći – u nacionaliziranoj, od nekoga otuđenoj vili) među svega nekoliko odabranih novinara iz državnih medija zatekla se i novinarka Radija Slobodna Europa. Upala je na zatvoreni sastanak slučajno, poznavala je kolege i od njih saznala za taj skup. Uključila je redakcijski Marantz i snimila nevjerojatan događaj. Oko Jure Radića pomoćnici i savjetnici, a gosti – katolički svećenici iz Bosne i Hercegovine, pretežno iz Banjalučke biskupije. Na stolu planovi i karte. Radić im potanko objašnjava gdje je predviđeno da se smjeste Hrvati iz njihovih župa – u istočnu Liku, na Kordun, Baniju, u napuštene srpske kuće. Od „Oluje“ nije proteklo ni desetak dana, a svi su planovi bili gotovi – do u detalje. Mnogim je svećenicima bilo neprijatno. Pozdravljali su oslobođenje hrvatskih krajeva, govorili o pritiscima i napadima na Hrvate u srpskim krajevima u Bosni i Hercegovini nakon dolaska srpskog izbjegličkog vala i očekivali pomoć hrvatske države da ih zaštiti. „Oteto – prokleto“ Ali većina je ostala zatečena pripremljenim planom – nisu pomišljali na masovno, organizirano napuštanje svojih kuća i useljavanje u – tuđe. Govorili su kako u Bosni imaju kuće, bogata imanja, a sada ih se vodi u kamenjar. „Ali tamo je čisti zrak“ – entuzijastički ih je nagovarao Radić. A što se tiče tuđih kuća neka ne brinu – nakon 10 godina postat će njihove. Možda je to pojedinačna nesreća, ali je nacionalna sreća. Neki su se svećenici bez pogovora prihvatili organizacije toga zadnjeg vala masovnog preseljenja, neki se i dalje nisu dali. „Oteto – prokleto“, spominjali su staru narodnu. Radio Slobodna Europa je tada objavio ovu informaciju, točnu i sa svim detaljima. Potkrijepljenu tonskim insertima. Srbijanske izbjeglice iz Knina, 6. kolovoz 1995. Domaći su mediji obzirno preskočili sve ono o već pripremljenim planovima preseljenja i protivljenjima svećenika da se nasele tuđe kuće. Nakon dvadesetak dana hrvatska je Vlada donijela odgovarajuće uredbe o nekoj vrsti sekvestra nad napuštenom imovinom Srba i donijela takve propise o povratku izbjeglih Srba koji su u praksi bili neprovedivi. „Donijeli smo tako kratke rokove da kuće ne propadnu“, izjavio je je u Haagu nakon 10-tak godina Jure Radić. I ostao živ. Tamo je bio samo svjedok. Vlast je računala na trajno stanje i o tome nitko sa zrnom soli u glavi ne dvoji. Krađa s nacionalnim pokrićem Protokom vremena, djelovanjem međunarodnog faktora i postepenom demokratizacijom društva ovaj se plan Franje Tuđmana i njegovog „inženjera etničkog čišćenja“ Jure Radića ipak nije ostvario. Privatna imovina je, uz brojne probleme, u osnovi vraćena. Ali društveni stanovi, osobito vojni, postali su ratni plijen koji se ne ispušta. Prodaja društvenih stanova krenula je u ratno vrijeme. Zakoni su formalno bili jednaki za sve, ali s obzirom na ratno stanje, „druga strana“ nije bila u ravnopravnom položaju. Nije ih bilo u stanovima, pa ih nisu mogli ni otkupiti. Ili bi bili „zamoljeni“ da ih napuste. S pokojom bombom ili batinama kao „argumentom“. Samo cinici mogu govoriti o dobrovoljnom napuštanju svojih domova tolikog broja ljudi. Svaka je priča pojedinačna i jedinstvena, jer su takve i ljudske sudbine. Deseci, a uskoro i stotine tisuća prognanika i izbjeglica, pritiskale su gradove. Trebalo ih je smjestiti. Trebalo je smjestiti i novonastale vojske. Postoje međunarodna pravila za takve slučajeve. Kaotično stanje koje je nastupilo u praksi toliko je dobro poznato stotinama tisuća ljudi na ovim prostorima da ga je izlišno opisivati. Samo cinici mogu govoriti o dobrovoljnom napuštanju svojih domova tolikog broja ljudi. Svaka je priča pojedinačna i jedinstvena, jer su takve i ljudske sudbine. Bilo je mnogo grabeži. Bilo je planskog otimanja s ciljem trajne promjene nacionalne strukture prostora. Krađa s nacionalnim pokrićem je predugo trajala. Novonastalo stanje je gotovo ozakonjeno. Bosna i Hercegovina je, pod pritiskom Visokog predstavnika, brže ispravila najteže nepravde i omogućila otkup prijašnjih društvenih stanova osobama koje su ih napustile zbog ratnog djelovanja. U Hrvatskoj taj problem još nije riješen, tek se nazire početak rješenja. Sve su se Vlade, do sredine 2003. godine, držale načela da je društveno vlasništvo ukinuto, pa ne postoje ni društveni stanovi. Izbjeglim Srbima postavljen je nemogući rok za povratak i kada on nije ostvaren, jednostavnom administrativnom odlukom oduzeto je pravo korištenja za blizu 25.000 stanova. Srbijanske izbjeglice - Pakrac, 1995. Tek kada je postalo jasno da neće biti napretka u europskim integracijama ako se nešto ne učini i na tom planu, Vlada je omogućila Srbima povratnicima privremeni smještaj po simboličnoj cijeni, a sada se najavljuje da će te stanove moći i otkupiti po cijenama približnim onima iz 90-tih. Riječ je o oko 4.500 stanova. Poseban je pravni status u istočnoj Slavoniji koja je mirno reintegrirana u Hrvatsku. Tamo je svim građanima produljen rok za otkup stanova. Sada i Hrvati i Srbi muku muče s otkupom, jer su u međuvremenu osiromašili. Posebni propisi doneseni su, razumljivo, za vojne stanove. Bio je rat. Deseci tisuća nositelja stanarskih prava u tim stanovima našli su se na protivničkim stranama. Deseci tisuća ljudi živjeli su u njima dugi niz godina kao umirovljenici, ili civili, i nisu sudjelovali u ratu. Zakon prepoznaje građane, a ne nacije Bosna i Hercegovina je i tu ispred Hrvatske, jer ju je Visoki predstavnik prisilio da ranije reagira i vrati vlasništvo onim vojnim osobama koji nisu ratovali u oružanim snagama država-sljednica SFRJ. Najveći broj tih stanova je vraćen. Sve se odvija uz izuzetne tenzije i otvaranje ratnih trauma. I pripadajuću ratnu retoriku. Ako je netko izgubio stan zbog sudjelovanja u ratu, ratnih zločina ili kriminalnih radnji, treba mu ga sudskom presudom i oduzeti. Sve ostalo je otimačina umotana u patriotizam. Pokazao je to i „slučaj Đokić“. Traljava državna administracija u dugogodišnjem sudovanju propustila je, po svemu sudeći, registrirati da je Branimir Đokić nezakonito otkupio vojni stan, pa je Sud za ljudska prava u Strasbourgu naložio državi BiH da mu naknadu isplati u novcu. Braniteljske udruge i vlasti Federacije digle su se na noge, istovrsne u Republici Srpskoj također. Sa suprotstavljenim stavovima, naravno. „Gdje ćemo doći ako vratimo stanove onima koji su na nas pucali, a naše stradalnike iz njih izbacimo“ – najčešći je argument. To je argument s težinom, nedvojbeno. Ali rat treba jednom završiti i vratiti se u kakve-takve pravne okvire. Zakon prepoznaje građane, a ne nacije. Ako je netko izgubio stan zbog sudjelovanja u ratu, ratnih zločina ili kriminalnih radnji, treba mu ga sudskom presudom i oduzeti. Sve ostalo je otimačina umotana u patriotizam. I klica novog sukoba, novog namirenja računa ratnim sredstvima. Glumica Mira Furlan dobila je, nakon sudovanja dugog petnaestak godina, svoj stan u Zagrebu. Kojeg su joj oteli. Jer nije bila dovoljno Hrvatica po mjeri Tuđmanovih 90-tih. Pardon, jer u njemu nije boravila dulje od 6 mjeseci.

euroblock666 / Ponedjeljak, 30.08.2010. - 12:41.

Datum objave: 28.8.2010 u 18:29h Deset godina od ubojstva Sjećate li se Milana Levara? Milan Levar Prošlo je ravno deset godina od ubojstva Milana Levara u Gospiću. U ponedjeljak popodne, 28. kolovoza 2000., u Levarovu dvorištu eksplodirala je podmetnuta bomba koja ga je na mjestu ubila. Kad je likvidiran imao je četrdeset i šest godina, suprugu Vesnu i jedanaestogodišnjeg sina Leona. Ovih potonjih dvoje rijetki su kojima ime Milana Levara nije izblijedilo u zakucima pamćenja. Sjećate li se Levara? Taj časnik Hrvatske vojske u drugoj polovici devedesetih godina javno je svjedočio o ratnim zvjerstvima Hrvatske vojske u Lici: o masovnom ubijanju nedužnih srpskih civila u Gospiću u jesen 1991., te o zločinima nad Srbima u akciji »Medački džep« u rujnu 1993. godine. Javno je kazivao i dokazivao da su glavni organizatori, naredbodavci i izvršioci u ličkoj manufakturi smrti bili Tihomir Orešković i Mirko Norac. Godinu i pol nakon što je Levar usmrćen, Orešković je osuđen na petnaest, a Norac na dvanaest godina zatvora zbog gospićkih likvidacija. Norac je naknadno osuđen i na sedam godine robije zbog masakra u »Medačkom džepu«, to jest u selima Čitluk, Divoselo i Počitelj. Dok je govorio o zločinima i zločincima, čitavo je vrijeme živio u Gospiću, gradu koji je bio – a dobrim je dijelom i dalje – zarobljenik zločina. Govorio je, a rijetke su se novine usudile objaviti njegove riječi, premda su mu čitavo vrijeme prijetili i pokušavali ga ušutkati. Nisu ga pokolebale godine uličnih prijetnji i pljuvanja, nije ga slomilo što se provincija iživljavala na njegovoj supruzi i sinu, što se pričalo da se izdajom Hrvatske bavi za velike pare, dok on nema da sinu kupi nove tenisice, što o njemu šire izmišljotine... Živio je hrabro i uspravno usprkos gradu i usprkos zemlji koja se nije mogla nositi s istinom o sebi. Prošlo je deset godina od ubojstva Milana Levara, a oni koji su naručili da ga se ubije i oni koji su atentat izveli još uvijek nisu pronađeni, niti se za njima traga. Čitav Gospić, naravno, zna tko su oni. Likvidaciju su naručili ljudi koji su, nakon promjene vlasti 2000., shvatili da bi ih Levarova svjedočenja mogla spremiti na dugogodišnje robije. Blagoslov su dale poglavice patriotskog podzemlja koje je 2000. i 2001. zbijalo redove i pokušavalo se prijetnjama i krvavim upozorenjima zaštititi od prodora pravde u svoj život. Što se tiče izvršitelja, istražitelji su u početku bili na pravom tragu. Ubojice i organizatori ubojstva detektirani su u redovima visokopozicioniranih policijskih specijalaca i vojnih obavještajaca u Gospiću. No, onda je iz policijskog vrha u Zagrebu stigao nalog da se taj trag napusti, jer da je pogrešan, te da se istraga usmjeri u sasvim drugom pravcu. Znamo kako je završila ta promjena smjera: istraga je skončala u ćorsokaku, kamo je se smišljeno odvelo. Levara su ubili konkretni ljudi povezani u bratstvo što se temeljilo na leševima nedužnih lički Srba, ali – koliko god to moglo patetično zvučati – ubila ga je i Hrvatska koju nije zanimalo što govori Milan Levar i koja je njegove riječi nevoljko počela pretakati u optužnice tek pod međunarodnim pritiskom. I tek kad je za Levara bilo prekasno. Ubila ga je ona većinska Hrvatska koja Norca, Oreškovića i Glavaša, unatoč pravomoćnim osudama za ubijanje civila, i danas smatra nacionalnim herojima i žrtvama antihrvatskih zavjera, dok Levara smatra huljom i izdajicom hrvatstva. Javni život i 2010. godine prepun je izljeva privrženosti zločincima, a za Milana Levara i njegovu obitelj rezerviran je zaborav koji je najbolje sredstvo za ispiranje mrlja na kolektivnoj savjesti. Sjećanje na Levara i na njegovu hrabrost zapravo je sjećanje na vrijeme kad se ova nacija, u ime nakaradnih viših ciljeva, odrekla ljudskosti.

orgasmatron / Nedjelja, 29.08.2010. - 14:53.

a o njenoj odvjetnici gđi Popadić iz Rovinja dovoljno je reći da je ruku pod ruku sa gđom. M Borojević

euroblock666 / Nedjelja, 29.08.2010. - 09:49.

konacno, sere mi se od ovih pokatolicenih srba. uvijek su poturice najgori sloj ljudskog nakota...

poskok / Ponedjeljak, 30.08.2010. - 08:40.

Tako razmišlja pravi četnik, ko fol Srbin, a ustvari pravoslavni Turčin. Koliko su vam ono stoljeća Turci je.ali majke?

euroblock666 / Ponedjeljak, 30.08.2010. - 12:44.

crknuces od muke gnjido. ahaaaaaaaaaa, bas razmisljam kao cetnik, a ti , kako ti razmisljas, ako imas sa cim ??? nemas ti blage veze, crvu jedan .

euroblock666 / Nedjelja, 29.08.2010. - 09:43.

Istrijanstvo Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima (literatura, web stranice itd.) Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih izvora. Neki podaci u ovom članku ili odjeljku nisu provjereni i možda nisu pouzdani. (Rasprava) Provjerite ima li netočnosti, te ih prema potrebi ispravite i navedite izvore. Istrijanstvo su prema mišljenu određenih krugova s pokret određenom političkom konotacijom s ciljem nadnacionalnog regionalnog identiteta u hrvatskom dijelu Istre. Kritičari tog pojma vide dezintegrativni pokušaj od vremena osamostaljenja Hrvatske države u prvom redu zbog tamošnjih političkih struktura da nametnu "autonomiju" te "istrijanstvo" da bi osjećaj pripadnosti kod istarskih Hrvata imao prednost pred osjećajem pripadnosti hrvatskoj naciji. S druge strane, pobornici 'istrijanstva' identitet objašnjavaju tzv. loncem za miješanje, tj. stapanjem različitih narodnosti.Kritičari iz redova hrvatske desnice istrijanski pokret smatraju produženom rukom talijanskog iredentizma.[1] Na području slovenskog i talijanskog dijela Istre ne postoji nikakav sličan pokret. Štoviše , U Trstu (koji zemljopisno jest u Istri i njen najveći grad ujedno) je desetljećima bila utvrda talijanske desnice. Trst je smatran najdesnijm talijanskim gradom. [2] U slovenskom dijelu Istre također postoje napetosti zbog graničnog spora sa Hrvatskom u tom području.(Savudrijska vala) Istrani i Istrijani [uredi] Standardni naziv u hrvatskom jeziku za stanovnike Istre jest Istrani. Stanovnici Istre u većini slučajeva sebe nazivaju Istrijani. Ta riječ je talijanizam (izvorno Istriani) no rabi je i većina govornika hrvatskog u Istri. Izraz Istrijani koriste katkad i osobe izvan Istre. Popisi pučanstva [uredi] Prema popisima pučanstava određeni dio stanovnika Istre se izjašnjavao regionalno.tj. kao „Istrijani“. Prema popisu na području Istarske županije iz 1991. njih je oko 12 % a prema popisu iz 2001. 4.3 % Zemljopisne odrednice [uredi] Unatoč podjeljenosti poluotoka Istre između Hrvatske, Slovenije i Italije, Istrom se smatra područje istoimenog poluotoka koji se proteže od Muggie na sjeverozapadu pa sve do Preluka (rubno područje Opatije na sjeveroistoku poluotoka. Veći dio povijesti Istra je, kao o ostali dijelovi Hrvatske i Slovenije bila u sastavu susjednih država. Tijekom svoje povijesti Istra nikad nije činila jednstvenu i samostalnu upravnu cjelinu. Naime, cijela Istra je bila dio Austro-Ugarske Monarhije (1867.-1918.). Za to je vrijeme imala kao i ostali dijelovi Monarhije vlastiti pokrajinski Sabor. Za vrijeme Austro-Ugarske na teritoriju Istre i Dalmcije su djelovali tzv. Autonomaši-pokret koji se protivio ujedinjenju sa Banskom Hrvatskom. Također i u sastavu Italije (1918.-1943.). U to vrijeme provođena je represija nad Hrvatima i sustavna talijanizacija pod kojom je i nacionalni sastav Istre znatno izmjenjen sustavnim doseljavanjem Talijana iz susjednih sjevernih talijanskih krajeva. Nakon Drugog svjetskog rata, SFR Jugoslavija je izvršila pak represiju nad Talijanima zatečenima u Istri.[nedostaje izvor] Rezultat toga bio je egzodus Talijana iz Jugoslavije koji se mjeri u desecima tisuća prognanih osoba. Od toga razdoblja do danas doselile su se u Istru deseci tisuća osoba iz drugih djelova Hrvatske i drugih krajeva tadašnje SFR Jugoslavije (posebno iz Srbije). Za vrijeme velikosrpske agresije u taj od rata pošteđen dio Hrvatske doselili su se brojni prognanici iz stradalih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine.[nedostaje izvor] Hrvatski narodni preporod u Istri [uredi] Tjekom Hrvatskog narodnog preporoda hrvatsko građanstvo sukobljavalo s talijanskim građanstvom koje je Istru nastojalo talijanizirati. Protivnici narodnjaka pod nazivom autonomaši isticali su dalmatinsku i istarsku posebnost. Hrvatskim narodnim preporodom počele su se otvarati čitaonice, a prva je bila osnovana kraj Istre u Kastvu kod Rijeke 1866. U Pazinu je 1899. otvorena prva hrvatska gimnazija, koja je bila značajna za razvoj prosvjete i kulturni razvoj tamošnjeg hrvatskoga puka. Prve novine za vrijeme hrvatskog narodnog preporoda nosile su naziv "Naša sloga" a počele su izlaziti u Trstu 1870. godine. Glavni organizatori otpora talijanizaciji i širenju nacionalne svijesti Hrvata u Istri bili su porečko-pulski biskup Juraj Dobrila i Dinko Vitezić sa otoka Krka. Austrijske vlasti bile na strani talijanske manjine u Istri i Dalmaciji, koje su tada pripadale Cislajtaniji. [3] Kulturne sastavnice [uredi] Sve do 5. stoljeća područje Istre bilo je pod utjecajem Rimskoga Carstva. Doba je to kada nastaju neki od najistaknutijih spomenika u Istri poput pulske Arene. Uskoro će na ova područja početi sve jača doseljavanja Hrvata i Slovenaca. Tako će započeti lagano slabljenje prevlasti Romana. Uskoro u Istru stižu i trajni pokazatelji slavenskoga prisustva, poput upotrebe pisma glagoljice. Ipak, 19. stoljeće donosi jačanje nacionalne svijesti. Bude se preporodi svih triju nacionalnih skupina. U kratko vrijeme Istra će često mjenjati države, cijela ili njen veći dio, pa je u samo protekla dva stoljeća izmjenjeno čak pet zastava. To pridonosi stvaranju posebne multikulture kao primjerice i u Hrvatskom zagorju, Međimurju, Podravini, Lici, Moslavini, Hercegovini, Slavoniji, Baranji, Srijemu i drugim povjesnim krajevima Hrvatske. Pokret za autonomiju u neovisnoj Hrvatskoj. [uredi] Od neovisnosti Republike Hrvatske na teritoriju Istarske županije vlada Istarski demokratski Sabor. Jedna od njihovih često spominjanih zahtjeva jest „regionalna autonomija Istre“. Kritičari pak optužuju da IDS time, zapravo, manipulira kao svojevrsnim reketom prilikom svake nesuglsice oko financija sa državom.[4]

orgasmatron / Nedjelja, 29.08.2010. - 09:27.

koja gomila perverznih gluposti.. ugroženi?? ti "ugroženi" su obitelj mog šogora, također srbi, otac zastavnik JNA, isto huškali da su oni isto ugroženi i da bi s njima trebali bježat u srbiju, naravno ljudi se nisu dali naveslati i ostali su na Šijani.. žive u stanu u kojem su živjeli i bog.. nikom ništa.. a oni ugroženi su se pokupili na trajekt koji se na kraju zapalio pred crnogorskom obalom, izgorile im sve stvari, a s potonulog trajekta su se na obalu nasukala i četiri ukradena automobila. Ugrožena?

euroblock666 / Nedjelja, 29.08.2010. - 09:44.

citaj ovov sto ti postavljam za citanje, pa potom lupetaj

euroblock666 / Nedjelja, 29.08.2010. - 09:23.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Podrijetlo_Hrvata malo educiranja nije na odmjet... Podrijetlo Hrvata Povijest neovisne Hrvatske Podrijetlo Hrvata je problem koji još nije rješen na opću suglasnost. Ovo pitanje je zaokupljalo znatan broj stručnjaka i amatera stotinama godina. Sam problem je višeznačan, i na njega vjerojatno nikada neće biti moguće dati jednostavan i definitivan odgovor. Sadržaj [sakrij] 1 Uvod 2 Ime Hrvat 2.1 Spomen 2.2 Rasprostanjenost 2.3 Nastanak 3 Jezik 4 Stanovništvo 4.1 Doseljavanje 4.2 Povijesne teorije 4.3 Podrijetlo 5 Bilješke 6 Izvori 7 Poveznice 8 Vanjske poveznice Uvod [uredi] Podrijetlo Hrvata obuhvaća sljedeće aspekte i činjenice koje treba objasniti: oblikovanje Hrvata kao političke nacije u srednjem vijeku; sam naziv Hrvat, odnosno Horvat i sl; činjenicu da sadašnji Hrvati govore južnoslavenskim narječjima, i da znanost Hrvate smatra slavenskim narodom; polulegendarnu tvrdnju o doseljavanju Hrvata na Jadran; podrijetlo (u genetskom smislu) današnjeg stanovništva Hrvatske, koje se smatra Hrvatima. U doba srednjovjekovne hrvatske države (u Dalmaciji) bile su nazočne sljedeće skupine: starosjedilačko, romanizirano stanovništvo (Iliri); Slaveni, romanizirani Iliri i ostali, uglavnom u gradovima koji ostaju pod vlašću Bizanta do 12. stoljeća[1]; doseljeni Slaveni; Hrvati; vladajući sloj (dinastija) hrvatske države; Prve dvije skupine su bile brojčano oslabljene epidemijom kuge i provalom Avara i Huna[1]. Ove nabrojane skupine nisu nužno međusobno različite. Moguće je da su Hrvati jednostavno jedna (istaknuta) podskupina doseljenih Slavena, npr. konjanici i sl. Manje je vjerojatno da jedni s drugima imaju malo veze. Dinastija je vjerojatno proizašla iz istaknutih Hrvata. Proglašavanje Branimira "knezom Hrvata", ne znači da su svi njegovi podanici bili isključivo (tadašnji) Hrvati. O ovome se tako malo zna, naročito o zbivanjima u 6. i 7. stoljeću, da je bilo kakav zaključak teško donijeti. Međutim, skupine su se stapale i naziv Hrvati se tokom stoljeća i prostorno širio, a konačno oblikovanje Hrvata kao suvremenog naroda odvijalo se tek u 19. stoljeću. Ime Hrvat [uredi] Spomen [uredi] Prvi spomen imena Hrvat je 852. godine na Trpimirovoj darovnici, čiji original je izgubljen, a najstariji prijepis je iz 1568. (Lujo Margetić je 2002. iznio mišljenje da je to zapravo sudski dokument, i da potječe iz 840.[2]) U kamenu je najstariji napis iz Šopota (kod Benkovca), gdje se spominje i Branimir: +BRANIMIRO COM ... DUX CRUATORVM COGIT... U stranim izvorima se ime Hrvat spominje tek u 10. stoljeću, u dokumentima splitskih crvenih sabora i u De administrando imperio bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta[3]. Rasprostanjenost [uredi] Hrvatsko ime se sreće i na slavenskom sjeveru (u Moravskoj i Slovačkoj), uz rijeku Saalu u Njemačkoj, u Austriji i Sloveniji, te na jug do Grčke[3]. Tako se u Koruškoj nalaze[3] Hrvatski kotar i Chrowat uz gornju Muru; u srednjem vijeku su zabilježena imena mjesta Krobathen, Krottendorf, Krautkogel; Kraut kod Spittala. U Štajerskoj su Chraberstorf, Krawerspach, Chrawat itd. U Sloveniji su Hrovate i Hrovača. U Njemačkoj uz Saalu su postojali Chruuati, Churbate i Korbetha, zapadno od Leipziga. Na jugu, u Makedoniji su Arvati kod Donje Prespe, a u Grčkoj su Harvati na Atici i Harvation na Peloponezu; Nastanak [uredi] Ne zna se odakle dolazi naziv Hrvat (prasl. *Hъrvatъ, stsl. Hъrvatinъ[4]). Iznesene su razne teorije, od povezivanja s egipatskim božanstvima[5], Karpata, do igre rječima Konstantina VII. Porfirogeneta[6]; najvjerojatnijom se čini veza s nekim iranskim terminima, kao što su Sarmati[4]. Jedan argument je i naziv ΧΟΡΟΑΘΟΣ (Horoathos) koji se nalazi se na dva kamena ispisana grčkim pismom iz 200. godine, pronađena u luci u grada Tanais na poluotoku Krim, na ušću rijeke Don u Azovsko more, porušenog u 4. stoljeću. Na primjer, Stjepan Krizin Sakač je pokušao objasniti naziv Hrvat ovakvim nizom: Hrvat-Horvat-Horoat-Horuat-Horohvat-Harahvat-Harahvait-Harahvatiš. Jezik [uredi] Detaljniji članak o temi: Hrvatski jezik Danas Hrvati govore čakavskim, kajkavskim i štokavskim narječjem, s tim da štokavskim ne govore samo Hrvati. U jeziku je, usprkos suprotnim tvrdnjama, u najstarijem sloju posuđenica najviše iz romanskih dijalekata (jarbol, dupin), a vrlo malo iz avarskog ili nekih srodnih jezika (vjerojatno ban[4]). Iako su Hrvati narod različit od okolnih, jezik kojim govore se ne izdvaja nekim skupom posebnosti iz okolnih slavenskih dijalekata[7]. Tako npr. su vođene velike rasprave da li je kajkavski srodniji slovenskim govorima ili štokavskim, a nije se došlo do konačnog zaključka[8]. Jezično gledano, Hrvati su slavenski narod kao i svaki drugi. Imena hrvatskih vladara (Tomislav, Zvonimir) su slavenska; prema tome, svakako se doselila određena masa stanovništva u hrvatske krajeve, koja je sa sobom donijela slavenski govor, koji u to doba i nije bio izdiferenciran u odjeljena narječja i jezike[7]. Stanovništvo [uredi] Doseljavanje [uredi] popularna predodžba o "dolasku" (Oton Iveković) Nijedan izvor iz šestog i sedmog stoljeća ne govori o doseljavanju Hrvata, već se spominju isključivo Slaveni[3]. O doseljavanju Hrvata saznajemo iz uglavnom djela Konstantina VII. Porfirogeneta Προς τον ίδιον υιόν Ρωμανόν, poznatom kao De administrando imperio[1], napisanom u 10. stoljeću, gdje piše, između ostalog: Ali, Hrvati su u to vrijeme živjeli iza Bagibareje, tamo gdje su sada Bjelohrvati (Belohrobatoi). Od njih se odijelio jedan rod od petoro braće, Kloukas i Lobelos i Koseniz i Mouhlo i Hrobatos i dvije sestre, Touga i Bouga, i došli su sa svojim narodom u Dalmaciju i našli su Avare kao gospodare zemlje. Pošto su jedni s drugima ratovali nekoliko godina, Hrvati su nadvladali i pobili neke od Avara a ostale su prisilili na podložnost. I tako je od tog vremena ova zemlja zaposjednuta po Hrvatima, a u Hrvatskoj (Hrobatia) još postoje potomci Avara, i njih se prepoznaje kao Avare. Ostali Hrvati su ostali kod Franačke i sada se nazivaju Bjelohrvati, to su bijeli Hrvati, i oni imaju svoga vlastitoga kneza, oni su podložni Otonu, velikom kralju Franačke, ili Saksonije (Saksias), i oni su nekršteni, i oni se uzajamno žene s Turcima i prijateljuju s njima. (De administrando imperio, gl. XXX) Čini se da Konstantin prenosi narodni mit o doseljavanju Hrvata, budući da je struktura slična mitovima ostalih naroda (jedan od "braće" nosi ime Hrvat, dolaze "braća i sestre")[3], a uostalom piše tri stoljeća nakon doseljavanja. Još jedan odlomak: Hrvati, koji sada žive u predjelu Dalmacije jesu potomci nekrštenih Hrvata, također nazvanih "bijeli", koji žive iza Turaka (Tourkias), i u susjedstvu Franačke, a za slavenske susjede imaju nekrštene Srbe. "Hrvati", na slavenskom jeziku znači: "oni koji imaju mnogo zemlje". Ti su isti Hrvati došli zatražiti zaštitu kod Heraklija, imperatora Bizantinaca, prije nego su Srbi zatražili zaštitu tog istog imperatora Heraklija, i to u vrijeme kad su Avari potukli i istjerali iz tih krajeva Rimljane koje je imperator Dioklecijan doveo iz Rima u ove zemlje i tamo naselio, i koji su bili nazvani "Rimljani" zbog toga što su bili preseljeni iz Rima u te krajeve, ja mislim na one koji su sada nazvani Hrvatska i Srbija. Ovi su isti Rimljani, protjerani od Avara u doba tog istog imperatora Bizantinaca Heraklija, i njihove su zemlje ostale puste. I tako, po zapovijedi imperatora Heraklija, ovi isti Hrvati potukli su i protjerali Avare iz tih zemalja, i sa dozvolom imperatora Heraklija, oni su se naselili u toj istoj zemlji Avara, u kojoj sada stanuju. (De administrando imperio, gl. XXXI[6]) Prema ovome bi "Bijela Hrvatska" bila na području današnje Češke, Slovačke ili južne Poljske, a čini se da je nejvjerojatnije oko Krakova[3]. Ukupno se Hrvati spominju u tri poglavlja. Ovo djelo je bezbroj puta analizirano, a čini se za o dolasku Hrvata Konstantin bilježi narodnu legendu. Riječ Hrvat je slična grčkoj riječi za zemlju; takva je usporedba danas odbačena. Što se tiče "Turaka", pretpostavlja se da Konstantin VII. misli na Mađare. Osim toga, moguće je da su neki dijelovi kasnije ubačeni, upravo XXX. poglavlje[9]. Postoji teorija i da se nikakvi Hrvati nisu doselili, već da su autohtoni (riječ je višeznačna). Povijesne teorije [uredi] Tijekom 19. i 20. stoljeća stvoreno je nekoliko različitih pojednostavljenih teorija o podrijetlu Hrvata. To su ukratko: slavenska teorija o podrijetlu Hrvata tvrdi jednostavno da su Hrvati jedno slavensko pleme. Za neke je ta teorija sporna iz političkih razloga – smatra se da ima veze s jugoslavenskim i panslavističkim idejama. iranska teorija o podrijetlu Hrvata pokušava dokazati da su Hrvati bitne elemente svoje kulture donijeli iz Irana, i nastoji naći dublju hrvatsku povijest; ova teorija je u sukobu sa slavenskom; gotska teorija o podrijetlu Hrvata tvrdi da su Hrvati zapravo Goti, zasnivajući se na spisu Historia Salonitana Tome Arhiđakona, što međutim većina stručnjaka odbacuje (suvremeni zastupnik teorije je Ivan Mužić). Postoje još neke teorije: (bugarska, turska i ilirska) koje su uglavnom napuštene. Sve te teorije uglavnom pokušavaju objasniti dio problema: npr. slavenska se fokusira na jezik, a iranska na hrvatsko ime. Podrijetlo [uredi] Detaljniji članak o temi: Genetičko podrijetlo Hrvata Tek odnedavno je, razvojem genetike, moguće proučavati faktično podrijetlo samog stanovništva. Rezultati nipošto nisu konačni. Po jednom istraživanju[10] kromosoma Y se mogu izračunati sljedeća podudaranja različitih europskih populacija:

euroblock666 / Nedjelja, 29.08.2010. - 09:37.

Srbi u Hrvatskoj Srbi u Hrvatskoj najveća su nacionalna i etnička manjina. Po popisu iz 2001. godine, ima ih 201.631 i čine 4,5% stanovništva Hrvatske. Njihov broj je bio mnogo veći 1991. godine, kada ih je bilo 581.663 i kada su činili preko 12,2% stanovništva. Demografska povijest Srba u Hrvatskoj Većina današnjih Srba u Hrvatskoj su potomci balkanskih Vlaha koji su doselili u Hrvatsku u kasnom srednjem vijeku za vrijeme turskih osvajanja. Pritom valja razlikovati balkanske Vlahe od starohrvatskih Vlaha, katoličke vjere, koji su živjeli na području Dalmacije, Like i na južnoj velebitskoj padini, a etnografski ih se nije moglo razlučiti od Hrvata jer su se bili vrlo rano pohrvatili i snažno se integrirali u hrvatsko društvo [1]. Osmansko doba Ti su balkanski Vlasi se doselili u Hrvatsku u istim migracijskim valovima kojim su došli na područje današnje BiH[1], tako da se već 1530. spominje veći broj Vlaha u nekim mjestima u središnjoj Hrvatskoj, kao što su Unac i Srb. Ti migracijski valovi nisu bili spontani i nekontrolirani, nego je bila uvijek riječ o "strogo usmjerenoj turskoj kolonizaciji ili planskoj turskoj politici, koja kolonizacijom stočarskog vlaškog stanovništva nastoji odmah popuniti osvojene krajeve iz gospodarskih i strateških razloga." [1]. Osmansko Carstvo nije slučajno koristilo Vlahe u te svrhe, budući da su bili "nesjedilački "pokretljiv svijet"" [1] i kao takvi su "imali osobitu ulogu u osvajanju novih prostora i u njegovu naseljavanju."[1]. Također valja imati na umu da ne valja poistovjećivati pojam Srba i Vlaha, jer je svojevremeno izvjesni broj Hrvatâ i Srbâ sa osvojenih područja htio ući u "vlaški red" da bi dobio vlaške povlastice, no središnje su osmanske vlasti "strogo branila i Srbima i Hrvatima pristup u povlaštenu vlašku zajednicu", još u doba srpskog kraljevstva su srpski vladari zabranjivali brakove između Srba i Vlaha [1]. Izvorište odakle su došli ti balkanski Vlasi su bili područje "balkanskih planina i balkanskobizantske civilizacije". Odatle su selili prema zapadu, a najčešće su išli trima velikim pravcima. Prvi migracijski pravac je išao "sjevernom padinom Dinarskog gorja, poglavito iz hercegovačkog sandžaka preko velikih kraških polja: Livanjskog i Glamočkog"[1]. Drugi migracijski pravac je vodio preko "Banjaluke, Ključa i Petrovca u Pounje"[1]. Treći migracijski pravac je išao "iz Hercegovine dolinom rijeke Drine i Bosne, u Srijem i Slavoniju", gdje su osmanske vlasti osnovale sandžak i Pakrački sandžak[1]. Kolonizacija za vrijeme osmanske vlasti je trajala do sredine 16. stoljeća. Osmanski pad, Mlečani i austrijska kruna Nakon odluka na Bečkoj konferenciji 1577. kojom se odlučilo ojačati hrvatsko ratište uspostavom dobro opskrbljene i plaćene Vojne krajine, pobjede u bitci kod Siska 1593. i Žitvanskim mirom 1606. kojim je postalo jasno da će njihov dotadašnji poslodavac, Osmansko Carstvo sve više gospodarski posrtati i propadati, da se "doista primiče kraj pljačkama i obilnu plijenu što su ga više od stotinu godina nemilosrdno uzimali s ove strane hrvatske obrambene linije"[1], a nasuprot dobro novčarenoj drugoj strani, pa ostavljaju dotadašnjeg gospodara i sve više su prelazili na austrijsku stranu, koja je da bi ih još više pridobila, Vlasima dijelila "opustjelu zemlju hrvatskoga plemstva i svećenstva vežući doseljene Vlahe različitim povlasticama uz krajiške generale i Dvorsko ratno vijeće u Grazu" [1], čime je nakon turske, došao val austrijske kolonizacije Vlaha u Hrvatsku koja je trajala u 16. i 17. stoljeću. Prvi balkanski Vlasi koji dolaze na slobodni teritorij, pod kršćanskom vlašću, su bili oni koji su u 16. st. došli iz Hercegovačkog sandžaka na područje današnje Dalmacije i Like. To je bilo dijelom mletačke kolonizacije balkanskih Vlaha. Druga je skupina otišla na područje Varaždinskog i Karlovačkog generalata, a ona se javlja početkom opadanja moći Osmanskog Carstva. Budući da je u pograničnim područjima vladalo bezakonje, česta je bila ratna ugroza, onemogućen redovni gospodarski život i krajevi su opustjeli. Da bi se ti krajevi mogli braniti, trebalo je ljudstva koje bi naselilo te krajeve. Jedini zainteresirani su bili balkanski Vlasi koji su služili Osmanskom Carstvu i bili su voljni prići protivničkoj strani i napustiti dotadašnjeg gospodara koji ih više nije mogao kvalitetno financirati, za razliku od protivnika, rastuće moćne kršćanske Austrije koja je odlučila uložiti velike resurse u protuturski rat. Pregovarali su s nadvojvodom Ferdinandom koji im je dao slične povlastice koje su imali kod osmanskih vladara.[1]. Hrvatski sabor je pokušao 1629. riješiti balkanskovlaško pitanje posebnim zakonom kojim bi ih se stavilo u okvire Hrvatskog Kraljevstva, no balkanski Vlasi su se izravno nagodili sa Habsburzima izborivši Statuta Walachorum[1]. 19. stoljeće Posrbljavanje balkanskih Vlaha u Hrvatskoj je počelo u 18. st. pod utjecajem Srpske pravoslavne Crkve, a ponajviše domaćih pravoslavnih svećenika Karlovačke mitropolije koji su se školovali u manastirima izvan Hrvatske (Ugarska) koje su vodili svećenici Srpske pravoslavne Crkve, koji su u južnougarske krajeve došli velikom seobom Srba 1690. i 1737.. 1695. je srpski patrijarh Čarnojević organizirao crkvenu hijerarhiju Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj, čime je zahvatio i pravoslavne Vlahe. Pri tome je dio (Vojna Krajina) podredio gornjokarlovačkoj episkopiji (biskupiji), a drugi dio (Varaždinski generalat i civilna Hrvatska) 1705. je podredio pakračkoj episkopiji[2]. Srbiziranje Vlaha u južnoj Hrvatskoj je bilo posljedicom što su se pravoslavni Vlasi iz južnih hrvatskih krajeva pod mletačkom upravom hijerarhijski povezali sa Srpskom pravoslavnom Crkvom u sjevernoj Hrvatskoj, što je pojačalo obrednu i crkvenu povezanost Vlaha sa tim doseljenim Srbima[2]. Kasnije su ti Srbi bili instrumentalizirani u rukama tuđinaca koji su upravljali Hrvatskom, kao sredstvo kojim se discipliniralo Hrvate. Posljedica svega toga je i da je porast broja Srba u doba banovanja Khuena Hedervaryja u Hrvatskoj, rastao u odnosu na porast broja Hrvata (2,5% veći)[3]. 20. stoljeće Po popisu 1910., na teritoriju Kraljevine Hrvatske i Slavonije živjelo je 644.955 Srba[nedostaje izvor], koji su činili 24,5% stanovništva. Kraljevina SHS/Jugoslavija Odmah nakon 1918. je pojačan priljev Srba iz Srbije na područje Hrvatske, osobito na područje srijemske i ličko-krbavske županije [4]. Relativni je rast Srba zabilježen u virovitičkoj (porast od 35%), srijemskoj i modruško-riječkoj županiji, ponajviše zbog snažne od vlastiju organizirane kolonizacije srpskih dobrovoljaca u Slavoniji [5]. Tako je na područjima agrarnih ureda u Osijeku i Vukovaru podignuto po 25 naseobina za dobrovoljce na koje je naseljeno 8.000 obitelji[6]. Socijalistička Jugoslavija Srbi su zabilježili porast u hrvatskim gradovima (kao vojno i upravno osoblje), a posebni vid rafiniranog koloniziranja je bila prikrivena kolonizacija priobalnih mjesta ("vikendice") [7]. Razlog rasta udjela Srba u nekim krajevima je zbog iseljavanja Hrvata[nedostaje izvor] iz političkih (politički progoni) i gospodarskih razloga (olakšano[nedostaje izvor] izdavanje putovnica radi odlaska na "privremeni" rad u inozemstvo), odnosno masovna smaknuća i veliko iseljavanje [7] Hrvata, osobito u neposrednom poraću. Također je bilo i planskog naseljavanja Srba u selima gdje su Hrvati u masovnim poklani, a preživjeli protjerani (uz zabranu povratka). Takvi primjeri su Zrin, Gvozdansko, Španovica[8], Udbina i druga. Samostalna Hrvatska Domovinski rat Broj Srba je u tom razdoblju opao u Hrvatskoj. Hrvatsku su prije početka velikosrpske agresije na Hrvatsku u velikom broju napustile obitelji osoblja JNA srpske nacionalnosti, kao i građani srpske nacionalnosti koji se nisu slagali sa novim poredkom u Hrvatskoj, nego su otišli u Srbiju, BiH, Crnu Goru ili na područja pod nadzorom pobunjenih Srba iz Hrvatske. Ipak, jedan dio Srba je ostao živjeti na području pod kontrolom hrvatskih vlastiju. Dio tih Srba su pobili velikosrbi kad su zauzeli neke hrvatske krajeve koji su ostali pod kontrolom hrvatskih vlastiju (pokolj u Voćinu 12. i 13. prosinca 1991., pokolj u Gornjim Jamama 11. prosinca 1991., pokolj u Širokoj Kuli 13. listopada 1991.). Također je poznat slučaj "predbjeglica". To je bio slučaj obitelji časnika JNA i pripadnika ondašnje milicije (kasnijeg MUP-a) koji otpočetka nisu pokazivali lojalnost hrvatskim vlastima, kao i ini Srbi koji su bili upozoreni na to da će se sukobi zaoštriti. Poznati su i slučaji nekih naselja koja su bila mješovitog nacionalnog sastava, gdje se srpsko stanovništvo iselilo "upravo uoči terorističkoga ili vojnoga napada na ta mjesta"[9] Smanjenje broja Srba je došlo i iz slučaja obitelji iz nacionalno miješanih brakova, gdje je jedan od supružnika bio srpske nacionalnosti. Dio obitelji iz takvih mješovitih brakova su se osamostaljenjem Hrvatske, izjasnili kao Hrvati. Kraj rata Znamenite ličnosti Nikola Tesla1 Milutin Milanković Josif Rajačić Božidar Petranović2 Svetozar Pribićević Baltazar Bogišić[nedostaje izvor]3 Marko Car Dušan Dragosavac Milan Rešetar4 Pero Budmani5 Medo Pucić6 Gojko Ajduković Jovan Sendečić Rade Šerbedžija Jovan Rašković Stanko Stojčević Predrag Stojaković Jovo Stanisavljević Čaruga Jovanka Broz Vladimir Matijević Siniša Mihajlović7 Vladimir Desnica Gojko Stojčević Rade Končar 1 - prema nalazima Ljubice Štefan, pisao je o svom hrvatskom podrijetlu [10] 2 - Božidar Petranović je rekao na izbornom govoru u Kninu pred većinom pripadnika istočne crkve , što je zabilježeno u "Zori Dalmatinskoj" iz 1848., u br. 29, gdje je govorio o svojim sunarodnjacima kao Hrvatima "Mi smo Hrvati. Nastojat ću da se mili naš hrvatski jezik što prije uvede u škole i u sudove." [11] 3 - 4 - mijenjao nacionalno izjašnjavanje kroz vrijeme, pa se poslije izjašnjavao Jugoslavenom. 5 - Talijanskog podrijetla. 6 - Vidjeti izjašnjavanje njegovog brata. 7 - Po majci Hrvat.

waky / Petak, 27.08.2010. - 21:53.

Svaka čast svakome da se nas običnih smrtnika pitalo nebi ni rata bilo, ali šta je tu je. Žalim ovu gospođu ali isto tako znam dosta familija koji su u isto to vrijeme napustili Pulu, Istru, Hrvatsku jer su se osječali ugroženim. A sad nakon 15-20 god su se vratili sa istom ili nekom sličnom pričom i traže svoja prava. Ruku na srce onaj koji je otiš 91-95 neka i ostane tamo gdje je i bio tih godina. odma da se zna da nisam nacionalista cak imam puno prijatelja srba ali oni su ostali u tim teškim vremenima u PULI. A još jedna stvar svi koji su došli u Istru nikad nisu i neče otiči iz nje jer im je ovdje AMERIKA

čitateljica / Petak, 27.08.2010. - 11:44.

Oduševljena sam zrelošću, elokventnošću, širokogrudnošću i neograničenošću osobe koja se potpisuje kao poskok (iako imenom nisam baš oduševljena, ha, ha...). Evidentno je riječ o osobi koja ima vrlo široke vidike, realnost i od koje svi možemo nešto naučiti, a posebno oni koji imaju tvrde i ograničene stavove (no, predobro znam takve, pa mogu konstatirati da oni ne žele od nikoga učiti jer su najpametniji i uvijek "u pravu"). Dakle, poskok, iliti pravilnije hrvatski, poskoče, svaka čast na Vašoj umnoj širini. Žao mi je što Vas, očito, mnogi ne shvaćaju. Jedna opaskica osobi koja se potpisala kao AizPU: Bosanci iz Slavonskog Broda su Vam došljaci, ali najprije Brođanima preko Save, a tek potom, kako Vi volite reći "priko Učke". To su, inače, vrlo pošteni i srdačni ljudi, spremni pomoći, pa je velika šteta što si niste dopustili bolje ih upoznati. Vidim da je ovdje poskok najspremniji za isključivo konstruktivne rasprave, a onima najtvrđima želim iznijeti svoje viđenje svijeta. Zemlja (kao planet) je toliko prekrasna i na neki način beskrajna, obiluje tolikim ljepotama i raznolikošću prirode i ljudi da je prava šteta što vaš svijet prestaje kod Učke. No, svatko svoje zna... Srdačan pozdrav svima, posebno poskoku! :)

roverac / Subota, 28.08.2010. - 03:10.

Šinjora moja, svuda pojti, ma nazda doma dojti... a ne u Istri ustati!

euroblock666 / Nedjelja, 29.08.2010. - 09:51.

ko si ti magarcu jedan da nekom kazes di more, a di ne more dojti??? mars pm... :))))

poskok / Petak, 27.08.2010. - 12:13.

Hvala čitateljice. Bez brige na moj nickname, ne grizem kao poskok, a još sam manje otrovan. :)

euroblock666 / Nedjelja, 29.08.2010. - 09:53.

ma ti si kisna glista koju je pregazio sleper :))))

Bepoxy / Četvrtak, 26.08.2010. - 15:00.

Vidim, vruća tema! Podignulo se puno prašine! Ljudi su imali stanarska prava i trebali su otkupiti stanove kao svi ostali građani Pule, Istre... Država ih je planski opljačkala, a lokalne vlasti nisu se doduše uključile u progone sa ostalim državnim organima kao u ostatku RH, ali nisu previše niti mrdnule prstom da ih se zaštiti. I to je to.

orgasmatron / Nedjelja, 29.08.2010. - 14:47.

Da je to tako onda bi to bilo sustavno... zašto neki nisu ostali bez stanova i stanarskog prava? zašto se nekim nije "prijetilo" zašto je 100+ takvih obitelji samo u Puli ostalo živjeti? Zašto Jovu da, a Stanislava ne? Ja kažem da je to dio laži i zamjene teza... svi se sjećamo što je bilo i kako je bilo, vjerujem i Ljilja.

poskok / Četvrtak, 26.08.2010. - 15:56.

Ako bolje pročitaš, otac joj je umro prije rata, a stanarsko pravo je neprenosivo. I najviše u cijeloj priči smrdi to da se nije mogla vratiti 18 godina?! Pa tko ju je tjerao? Jedino bi bilo jasnije da Ljiljana (do)kaže da je bila navedena u Ugovoru o najmu tog stana, pa time i da je imala pravo nasljedstva. I da li je podnesen zahtjev za otkup stana na vrijeme?! Imaš mnoge Hrvate koji su ostali bez stanova jer ih nisu otkupili dok su bili živi nositelji stanarskog prava.

euroblock666 / Nedjelja, 29.08.2010. - 09:52.

a ti kurceviti poskokcicu, uleti u taj stan, nacini lumperaj i pokazi muda...

manoglia / Srijeda, 25.08.2010. - 22:47.

Ti su interesantni koji pitaju druge kako nalaze vremena za komentare pa i ti veliko vrijedni gospodine radiš istu stvar i još istražuješ ko na kojem mjestu šta komentira, a ja mogu pričati i pisati kako me volja jer po tome se ne mjeri ko je veći istrijan...

manoglia / Srijeda, 25.08.2010. - 18:35.

Da je greška je u meni jer sam naučena živjeti pošteno i tako sam odgajala i svoju djecu, a danas je vrijeme lopovluka i kriminala i u takvom sistemu onaj koji je pošten teško opstaje, a da bi se kupio stan na kredit treba se imati posao a i to je veliki problem u našoj propaloj državi.Blago tebi kad imaš sreće ili si tako jako sposoban pa uspiješ tako dobro živjeti.

BelajBoy / Srijeda, 25.08.2010. - 21:22.

Ca je lipa,odustala si od istarskog:-) ?Ma draga moja to ti je losa isprika.Ja sam poceo od nule,radio sam dva posla i radio vani,eto tako sam se snasao,ali nisam sijedio doma,kukao i svaljivao na druge.Posto vidim da i drugdje komentiras imas dosta slobodnog vremena,a bit ce da ne radis puno,pa nece stan sam od sebe.Joj,jadno moje posteno,a mi svi lopovi.

Lexxus / Četvrtak, 26.08.2010. - 00:18.

Dobro si rekao oni su istrijani samo kada im nešto treba, a to što nemaju posao je zbog toga jer nema više oficira JNA koji bi im jednim pozivom izmislio radno mjesto. Ostalo neću komentirati jer su me počeli cenzurirati...

manoglia / Srijeda, 25.08.2010. - 13:47.

Svaka čast roverac ti si pravi čovik i ja sam isto kako i ti najprije Istrijan, a ja param da bi neki trebali kapiti ća su izbjeglice a ća povratnici pa bi onda trebali komentirati da bi ih neko sve stio tu a onda ne. Oni ki su došli privremeno, a pokle su dobili šolde za oštećene hiže a kad su ih popravili trebali stan vratiti a neki su ga puštili da imaju kadi doći preko lita, naša dica plaćaju podstanarstvo, to je velika sramota.Ljiljana traži stan pa se pensa da nema pravo, ali nažalost nedaju nanka prava ljudima na lično njihove hiže koje su gradili sa svojim šoldima jer one koji su ušli u njih ne more niko izbaciti i kadije tu pravda.

BelajBoy / Srijeda, 25.08.2010. - 14:04.

manoglia@ pa izbjeglice nisu dragovoljno dosle u Pulu,nego su bili primorani,a to sto su se bolje snasli nego drugi je njihova sposobnost.U danasnje doba svako za sebe moze odluciti gdje ce da zivi.Zasto bi se nekome vracao stan?Niko ih nije tjerao iz Pule,pa ostalo je mnogo Srba i nikome se nista nije dogodilo.Gdje su moje solde iz Jugobanke?Niko mi ih nije torna.Koliko Pulezana nema problema sa stanbenim pitanjem??Mozda je greska u tebi da ti djeca moraju u podstanarstvo,ne odmah na druge svaliti,ako si sama bila nesposobna.

poskok / Srijeda, 25.08.2010. - 14:03.

Ti si najprije Istrijan, naravno. Ali isto tako najprije predikaš Hrvatskim jezikom. I ČA se piše s tvrdim Č. LIČNO? Zanimljivo... Sumnjiv mi je taj tvoj čakavski. :) Naravno da postoji razlika između izbjeglica i povratnika. Izbjeglice i prognanici su pobjegli od srpskih agresora, a povratnici (u Istru) su Srbi koji su dobrovoljno otišli. I sada se vraćaju pa kukaju da im nedaju stan. Pa na taj stan (barem ova Ljiljana) nema zakonsko pravo. Neka ona isto plača podtanarstvo ili kredit kao i ja i 90% ostalih domaćih. I ne samo oni. Imam prijatelja Slvaonce (izbjeglice) koji su imali privremeno rješenje za stanovanje. Danas su i dalje ovdje, ali su se snašli. Plaćaju kredite, uzidali su si hiže, kupili stanove. Ili su pak podtanari. A oficirima JNA bi tribali tornati stanove. FUCK OFF.

manoglia / Srijeda, 25.08.2010. - 09:13.

Nakon što sam pročitala pojedine komentare mogu samo zaključiti da oni koji imaju toliko mržnje nemaju šta raditi u Istri jer je tu uvijek vlada sloga među ljudima i nikada nije bilo bitno tko si i što si,a osobno smatram da to i pravim Istrijanima ni danas nije bitno ali im je jako bitno da su oni koji su došli u našu Istru kao izbjeglice, dobili naša radnja mjesta a mi ih još uvijek nemamo, dobili su stanove na korištenje za koje su naši roditelji tokom svoga rada izdvajali a oni su ih nakon povratka nama prodavali, a kako se pona šaju ispada da smo mi izbjeglice a oni domaći.Smatram da nije potrebno toliko osuđivanja i da bi trebali imati više razumjevanja prema Ljiljani a i prema svima onima koji se žele vratiti u svoj rodni grad, a da ne postoje dokazi da su ratni zločinci jer je bilo jako puno djece koja nisu morala otiči jer su tako odlučili ili bili prisiljeni njihovi roditelji i nisu imali mogućnosti izbora pa zar danas trebaju nositi križ svojih roditelja.

poskok / Srijeda, 25.08.2010. - 09:33.

Ne trpaj sve u isti koš. Ja stavljam ruku u vatru da su pravi Istrijani (mnogi i iz moje obitelji) oni s najviše predrasuda. Sigurno si čula puno puti "vrajža ga makinnja dopeljala", etiketu "zgor Učke", pa kada sve ljude iza Gorskog Kotara nazivaju Bosancima...to nisi čula od "izbjeglica" kako ih nazivaš, već od domaćih ljudi. Ti kao svih prihvaćaš i onda sereš protiv onih koji nisu pravi Istrijani?! Ajde se zamisli malo. Licemjerno, jako licemjerno. Ja sam za to da se objave sva imena, svih srpskih vojnika koji su se borili na srpskoj strani u RH. Pa da vidimo. A Ljiljana na stan nema pravo, jer stanarsko pravo je neprenosivo. Ja nju ne osuđujem, neka krene od nule kao i svim mi. Ne znam zbog čega bi ona trebala biti privilegirana. Mislim da su ovakvi tekstovi u novinama suvišni i nepotrebni.

roverac / Srijeda, 25.08.2010. - 12:27.

Ma sigurno da hi je vrajža makina u Istru dopeljala! Ja sigurno nisan poša ni u Slavoniju, ni u Dalmaciju ni u Međimurje živiti i tamo osta, a svi oni ča jedanput u našu milu Istru dojdu, nikada se više svojen domu ne tornaju, na žalost.Pa normalno da je to politika "pobjednika". Nekada su Istru naseljavali Srbima, jer Srbija je tamo gde je i jedan Srb, pa tako sada i sa rvatima. Naseljavaju Istru ercegovcima i rvatima, da se ne bi Istrijani slučajno zbudili jenega dana i proglasili Republiku. Daj bože!!!

poskok / Srijeda, 25.08.2010. - 12:47.

Ti nisi zaša z svoje korte koliko vidin. Da si obaša Hrvatsku i svit ne biš tako predika. Ti ne znaš za sve mlade Istrijane ki gredu studirati u Riku, Zagreb ili inozemstvo? Za njih nisi čuja? Oni se ne tornivaju tako lako u Istru. Puno ih zustane gori, ali ti si zaslipljen mržnjom jer pensaš da su Istrijani Bogom dani. Ali zapoštaj da su velika većina Istrijani (osim nac. manjina) Hrvati, koji su se tu naseljavali od stoljeća 7. A iti si sigurno Hrvat, samo budala se stidi svojega podrijetla!!! A ti došljaci kuji ustanu u Istri, to je zahvaljujući Istrijanima kuji im daju delo (škrti su za platiti malo više domaćega čovika) i kuji im prodaju svoju djedovinu. Ali tebi i takovin Istrijanima će vajk biti draži došljaci priko granice (Srbi, Albanci) nego Hrvat iz Osijeka npr.

roverac / Četvrtak, 26.08.2010. - 21:08.

Nisan, istina, zaša z moje korte ki zna koliko, ali vidin ča se dešava u mojoj korti. Pensan da ko si doša na moje (a pensaš da je i tvoje, jer od '47 je i moja korta postala i tvoja, bez referenduma), onda bih stija da štimaš mene ča san domaći i držiš me ravnopravnim čovikon Naše Velike Korte i da prihvatiš činjenicu da san drugači čovik od tebe aš san ima drugu kulturu do '47 i nisan od stoljeća sedmog sanja Lijepu Našu, nego kako da preživin Veneciju, Austriju, Austro-Ugarsku i Italiju. Ustvari nisan ni zna da postoji ta Lijepa Naša, nego samo to "ništo" ča je priko Učke. Vidin koliko san ja domaći sada u mojoj korti i koliko mi mati rvacka daje i koliko uzima. I ča ti je teško zvati me Istrijanon, ako vidiš da to volin, ma zašto me siliš da buden uno ča biš ti stija... (vidi Pazin, Brijuni, Istranin...) Normalno, ne pensan na tebe u uven ča govorin, nego općenito. Nadan se da kapiš ča san stija reći, jer vidin da nisi štupidast čovik. I ako moran biti rvat takov kakovi su uvi odozgora ili kontinentalni jug, onda, ne, fala, ja san Istrijan.

poskok / Petak, 27.08.2010. - 08:27.

Ben, ako nisi bija okolo i upozna na licu mjesta ostale kulture, onda ne možeš cijeniti ni svoju. Kada bi posjetio Slavoniju, Podravinu, Dalmaciju, Hercegovinu...pa i Sarajevo npr., vido bi da tamo ne žive neke "babaroge" nego super ljudi, gostoljubivi, uvijek spremni pomoći, dali bi sve za prijatelja i čovjeka u nevolji. Ja sam za vrijeme studija "priko Učke" upozna mnogo ljudi iz svih krajeva RH i velikim dijelom sam bio ugodno iznenađen. Do tada sam mislio, a "zahvaljujući" takvima kao ti, da su to ljudi bez kulture u opancima. Do tada ih nisam poznavao. Za tvoju informaciju, u Istri je hrvatska država postojala još u 10.st. (Konstantin Porfirogenet), i većina stanovnika su bili Hrvati. Pazin je oduvijek bio hrvatski grad. I ja sebe nazivam Istrijanom, kao ča sebe nazivaju Dalmatinci, Zagorci i Slavonci. Tega me ni sram.

roverac / Subota, 28.08.2010. - 02:51.

poskok, nisi me kapija ili nisi me stija kapiti ča san napisa... A i nisan reka da su ti ljudi loši, naprotiv, nego neka ustanu tamo kadi su. Neka si dojdu delati sezonu, ma pokle sezone neka se tornaju skuda i su, a ne da se snalaze poli nas, kako je niki napisa, dopeljaju cilu fameju i ustanu toteka. Vidin da bimo imali puno tega za si reći ti i ja i ža mi je da se ne poznamo osobno, ali smo skrenuli totalno z naslova uvega članka... Pozdrav poskoče od Istrijana über alles :D

roverac / Srijeda, 25.08.2010. - 02:16.

Lako van je svima pisati štupidaste komentare kada nimate lice i ime i prezime da ga pokažete sa svin tin ča ste napisali. E onda bih vas stija viditi. Lipo vas je navadila rvacka mati... Fala bogu da san samo istrijan prije svega, pak tek onda silom prilike rvat.

BelajBoy / Srijeda, 25.08.2010. - 13:41.

Ca lipi moji?Ne vidim da si ti napisao svoje ime i prezime?Jos jedan primjer Srbina koji se isfurava na Istriana.Ne pomaze ti ni taj istarski,znamo vas vec dobro.Volite Istriane,jer su posten narod i nisu iskvareni.Lako ih je prejebati,jer su vecinom dobricine i vjeruju u sve price,tako da od njih niste bili ugrozeni,he,he!Lako je njih navuci kad ljudi nisu odrasli sa vama,ali mi koji vas znamo,nas necete zajebati.Znamo kako disete.Dok ste u vecini ste jaki,prijetite,kao opaki,a kad vas je sacica,manji ste od makova zrna.Evo ti moje ime i prezime,pa mi se slobono javi Branko Bursic

roverac / Četvrtak, 26.08.2010. - 21:18.

Dragi BelajBoy, nisan ninega pita za ime i prezime. Ja, Istrijan, moran mučati na mojen jer ko ne će me zvati na "informativni razgovor", a ti ercegovac moreš lajati koliko ti drago i nidan ti niš neće reći aš si njihov odozgora... I moreš pisati ča god ćeš, znaš ča ću ti reći? "Ma, ter znaš da imaš pravo!"

poskok / Petak, 27.08.2010. - 08:30.

Uglavnom smo došli na moju tezu da su trdi IStrijani najveći šovinisti. Ti si živi dokaz.

roverac / Subota, 28.08.2010. - 02:56.

Trd kako orih, stari. Gledan da se ne dan. ;)

euroblock666 / Srijeda, 25.08.2010. - 09:48.

:-)

BelajBoy / Utorak, 24.08.2010. - 20:15.

@Tihi,pa zato se i nije nista desilo u Istri,jer je bila krcata rodbine tih JNA oficira. Ne spominjes one Pulske srbe koji su sluzili u JNA na napadu na Vukovar,nisu morali kao mlada vojska,ali su dobrovoljno ostali u JNA,dok su posteni decki bjezali iz JNA.NE odvaljujte gluposti da su Srbi u Puli ugrozeni,pa pogledajte si samo malo kriminalni milje u Puli,kako si srbi cuvaju ledza i kako dilaju na veliko u gradu.Lako je vama pojedincima sada palamuditi,jer niste osjetili rat,pa kao ne smetaju vam Srbi,ali nama koji smo sve izgubili i ostali bez najmilijih,nama smetaju.Doticna gospodza se malo kasno sijetila doci u Pulu.Sad kad je vidjela da je Srbija bijednicka drzava,sad se sjetila Pule,he,he.Pa sto ne dodze cim su se granice otvorile?Ne,nego sada hoce stan,pa ce ga prodati i adio ;-),pa nismo mi glupi,znamo vec te fore iz BiH.Donira se kao povratnicima (srbima) cijela kuca i gospoda je nakon toga proda uzmu pare i ciao.Sto je najgore,sami si zapalili kucu kad su napustali,samo da nebi neko drugi uselio.Ajde ti lipa moja,pa lijepo u podstanarstvo,radi i zaradi si za stan,pocni od nule kao i mnogi od nas.

tihi11 / Utorak, 24.08.2010. - 23:38.

A pricas glupoti. nije se desilo jer niko nije napadao na kasarne... i vojska se povukla mirnim putem.To znaci da su u Istri bili ljudi koji znaju raznisljati glavama i dogovorili su se da se to sve rijesi mirnim putem....a sad koja je drzava bjednicka .. ni jedna ni druga nije puno bolja.. ko zivi dobro u ´jednoj i drugoj drzavii??? odgovor....zive ratni profiteri Koji su i zakuvali taj rat i napljackali se a narod se pati u hrvatskoj i u srbiji.... a kao mozemo svi jedni bez drugih .. STO se onda osniva zajednicko zeljeznicko ppreduzece cak su i slovenci tu... nemojte molim vas gluposti pricati.... pa poslije zajednicko LOTO.... i sta ce biti sledece to cemo jos da vidimo... jesmo svi velelsile a nemozemo jedni bez drugih..

poskok / Srijeda, 25.08.2010. - 09:04.

Trube (ne znam kako bi ti preveo na srpski, da me ceo svet razume - budaletino!)...kako je ono zamišljena velika Srbija? Granica Virovitica - Karlovac - Karlobag. Je li tako? Zato nisu stradavali (ili u manjoj mjeri) gradovi poput Pule, Zagreba, Varaždina (najveća vojarna u RH nakon Zagreba), Čakovca, Križevaca, Koprivnice, Rijeke, Bjelovara (osim '91. u "barutani").

BelajBoy / Srijeda, 25.08.2010. - 00:24.

Tihi,hoces reci da su Hrvati pogrijesili ,jer su napali vojarne,he,he?Tihi,ti ocito nisi bio u Puli za vrijeme rata!Ti nemas pojima o ratu u Istri.Pojedinci Srbi u Valdebeku i Banjolama su vec bili spremni na barikade,ali su odustali nakon povlacenja JNA,a zna se ko je obavjestavao JNA sa terena.Koliko je rodbine JNA oficira u Puli?Dosta ti je vidjeti koliko je tablica iz Srbije ovo lijeto u Puli,.Pula je najvise srece imala,jer je bila blizu Europe.Zapad je bio u strahu od svijetskog rata,pa je dogovoreno da se JNA povlaci,zato su im za druge stvari progledali kroz prste.Bio je pocetak rata,gdje JNA ni sama jos nije bila svijesna sile i nisu jos svi bili organizirani, to je spasilo Pulu.Zato je Bosna propatila,jer tu su Srbi bili svijesni moci i podrske Rusije,Grcke,Francuske,pa i Engleske.Koja je tek odustala od podrske kad su poceli genocidi.Naravno da je bilo profitera sa svih strana,ali to je tako u ratu.To sto sada svi hoce zajedno u biznis,pa pre slabi su sami za zapad.Za opstat,moraju zajedno,a zaboravio si da smo svi bili za mirno ocepljenje,ali tvoja draga Srbija je zaprijetila ratom.Koji je nazalost i izbio.Vas Srbe ne vrijedi ubjedzivati,vi sami sebe lazete.Svugdje ste bili ugrozeni i nevini.Kako bi reko Srbin,IDI SE LECI BRE!

Lexxus / Srijeda, 25.08.2010. - 00:31.

tihi11 / Srijeda, 25.08.2010. - 17:09.

Bosna je propatila. jel samo zbog Srba. pa sta su trazile regularne trupe hrvatske u Bosni.. Dosle na piknik... Svi su propatili gdje god je bio rat.. A sad sto svaka strana pise svoju istoriju pa je drugi uvijek kriv, to je vec druga stvar.. pa dali vi niste svijesni da je zapad htjeo da dodje do rata. i rat je trajao dok su oni htjeli kad su rekli stop kraj je bio.

BelajBoy / Srijeda, 25.08.2010. - 21:30.

Srbi su htjeli da dodze do rata,jer ste primitivna stoka(ne svi naravno),a zapad se usrao Rusa,pa je htio da izbjegne svijetski rat.To sto je poslije svako gledao biznis,to ti je rat.Tako su i Hrvati bili spremni na biznis.To sto smo zaratili sa BIH je najveca greska,ali imamo i mi nasih primitivaca.Steta rata sa BIH ,da se to nije desilo,Srbija bi bila porazena do Zemuna.

tihi11 / Srijeda, 25.08.2010. - 17:05.

idi bre leci se.. tako se kaze... hahaha

BelajBoy / Srijeda, 25.08.2010. - 21:32.

Ha,ha,pa nek si ti mene ispravio ,pametno moje ...ha,ha