Pula: Otkaz gradskoj službenici

Krajem srpnja Viši službenički sud u Zagrebu potvrdio je prvostupanjsko rješenje Službeničkog suda Istarske županije kojim se djelatnica Grada Pule Maja Žužić, diplomirana pravnica koja je radila kao stručna suradnica u Odjelu za komunalni sustav i imovinu, tereti za tešku povredu službene dužnosti te joj je izrečena kazna u vidu raskida ugovora o radu. To je nadležni pročelnik Damir Prhat i proveo u djelo te joj je ugovor i raskinut s prvim danima kolovoza.

Za komentar slučaja najprije smo pitali Maju Žužić koja nam je rekla da je slučaj pred službeničkim sudom bila samo uvertira koja će se nastaviti pred Upravnim, Ustavnim pa i Europskim sudom za ljudska prava. Smatra da se radi o sprezi politike i samovolje pojedinaca koji su je osudili zbog izrade tipiziranog ugovora.

- Dakle, radi se o staroj priči raskidanja ugovora i povrata ulaganja zakupcima iz poslovnih prostora vojarne Gortan. Oni su, naime, 90-ih godina zaključivali ugovore o zakupu uz obvezu potpisivanja ugovora o izvođenju građevinskih radova na tim poslovnim prostorima. Ti su zakupci, po zaključenju ugovora, uplaćivali iznose koji su imali više od pet nula, ali im Grad nikad nije omogućio stupanje u posjed (pre)plaćenih poslovnih prostora.

Krajem 90-ih zakupci su shvatili da su grubo prevareni i izigrani te su pokrenuli sudske postupke. Gradsko vijeće je 2004. godine donijelo akt kojim je konačno odlučilo vratiti uplaćeni novac koji je Grad bespravno zadržavao gotovo 20 godina bez valjane pravne osnove. Novac je bio osiguran u proračunu. Budući da je bilo 35 tipskih ugovora, trebalo je biti i 35 tipskih raskida ugovora s firmama, od kojih je 97 posto u to vrijeme već prestalo postojati. Tako je bilo i s ovom iz mojeg slučaja.

Također, većina povrata odvijala se od 2004. do 2006. godine, i to svima koji su nekada bili vlasnici u to vrijeme već nepostojećih društava po principu utvrđivanja pravnog interesa podnositelja zahtjeva, a to su bili nekadašnji osnivači. I ponavljam, identično je bilo i u mom slučaju. Vrijednost povrata prema ugovoru koji sam ja radila bila je 793 tisuće kuna, ispričala je Žužić.

Sud kaže i da nisam nikad disciplinski kažnjavana, da sam ocijenjena s maksimalnim bodovima, da štetne posljedice nisu nastupile, ali da se nisam pokajala i tako pokazala svoj stav prema teškoj povredi službene dužnosti. Točno je da se nisam pokajala jer mi je draže rješenje o otkazu nego presuda kojom bih bila lišena slobode, a koja bi sigurno uslijedila da sam pristala napisati dopis da vlasnik te firme ne ostvaruje pravo na povrat, što je od mene tražio pročelnik Prhat uz obrazloženje da "Grad nema para".

Sada je, dakle, svakom laiku, a ne pravniku, jasno da je pozadina mog otkaza nešto sasvim drugo i da nema veze s poslom, ustvrdila je Žužić te je konstatirala da je bolje da je izgubila posao nego moral i svoje ja.

Pročelnik Prhat nam je kao komentar poslao rješenje Višeg službeničkog suda u čijem je obrazloženju, kako kaže, puno rečeno o cijelom postupku. Između ostalog, izdvojio je da u rješenju piše da bi "prema stanovištu suda, kao diplomirana pravnica trebala znati voditi postupak sukladno zakonu, pogotovo kada se radi o tako velikom iznosu povratnih sredstava, a da njena ustrajnost na tvrdnjama o ispravnosti svog postupanja upućuje na mogućnost daljnjeg nezakonitog rada te je izrečena kazna primjerena počinjenom djelu".

- Puno toga što je Maja Žužić rekla nije istina. Istina je da sam, u trenutku kad je do ovog slučaja došlo, rekao da predmet nije spreman za gradonačelnika zbog niza nepravilnosti i nezakonitosti, te da ga zato nisam htio parafirati. Nikakvih izljeva u smislu izbacivanja iz ureda ili tvrdnji da Grad nema para nije bilo. No, kada je nastavila inzistirati na takvom rješenju, pokrenuo sam postupak koji je u konačnici i donio ovakvo rješenje, kazao nam je je Prhat. (S. ZRINIĆ TERLEVIĆ )