Dvije godine za smrt dva mladića

Pet i pol godina otac Enver i majka Fatima Slomić iz Pule čekali su da sud donese presudu protiv osobe koja je, vraćajući se iz noćnog izlaska, vozeći dvostruko više od dozvoljenog u pijanom stanju, skrivila smrt njihovog sina suvozača Miralema, a s njim je poginuo i njegov prijatelj Denis Mujanović.

Iako je u međuvremenu obavljeno nekoliko vještačenja, vozač, danas 31-godišnji Amir Salihović, tek je prije nešto više od mjesec dana proglašen krivim te mu je zbog nesavjesne vožnje u kojoj je skrivio smrt dviju osoba, svojih prijatelja, Općinski sud u Puli dodijelio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Salihović je proglašen krivim jer je vozeći najmanje 125 kilometara na sat na Šijanskoj cesti, nedaleko od Mercatora, gdje je dozvoljena brzina 60 kilometara na sat, skrivio prometnu nesreću zbog koje su Miralem Slomić i Denis Mujanović ispali iz vozila te zbog teških ozljeda istoga dana preminuli.

Zbog neprilagođene brzine i vozač je ispao iz auta, a prethodno je izgubio kontrolu, prešao na suprotnu stranu ceste te se zabio u parkirani kamion, zbog čega je sivi "renault clio" bio uništen do neprepoznatljivosti.

Tragedija koja je zavila u crno dvije obitelji dogodila se 30. siječnja 2005. godine. Osim što su izgubili svoju djecu, roditeljima poginulih neizdržljivo je bilo gledati kako se predmet godinama vuče na sudu, a optuženik u međuvremenu i dalje vozi. Kako se osjećaju obitelji koje godine provedu u bolnom iščekivanju presude, najbolje je opisao Enver Slomić u izjavi koju je za naš list dao početkom godine.

- Tijekom svih ovih godina imali smo možda tri rasprave: ili se odgađaju, ili se netko ne pojavi, ili nije došao vještak. Svaki put kad dođe novi sudac, prođe barem godina dana dok se ne uvede u predmet. Prvo je u Puli bilo vještačenje, pa su tražili vještaka iz Rijeke, koji je potvrdio nalaz, pa su iz Zagreba htjeli vještaka… Sve je dokazano - da je moj sin bio suvozač i da je poginuo na licu mjesta, dok mu je prijatelj stradao u vozilu Hitne na putu do bolnice.

Neka ga osude, neka ga i oslobode ako nije kriv, ali činjenice drukčije govore. Neka samo prekinu ovu farsu, samo da se već jednom završi ovo mučenje, samo neka prestane. Želimo znati istinu. Ne možemo više tako. Čim dobijem poziv za suđenje, uopće ne spavam i onda taj dan kada treba biti rasprava, oni je odgode. Kakav je to način, pričao je tada Slomić.

Jučer nam je pokazao presudu te kazao da još uvijek razmišljaju hoće li se na nju žaliti. Nisu sigurni imaju li snage ponovno prolaziti kroz ovu bol, a niti novca za plaćanje odvjetnika.

- Kakva god kazna bila, nikada neće vratiti našu djecu, tužno je dodao Slomić. Ono što ga je posebno smetalo tijekom čitavog ovog mučnog sudskog postupka bilo je ponašanje suda prema obiteljima poginulih, koje se ne tretira kao stranku u postupku, a što se ponovilo i zadnjega dana postupka.

- Da će tog dana donijeti presudu, saznao sam tek pola sata prije početka čitanja presude, a budući da sam zbog posla bio u Rovinju, nisam stigao doći na sud. Tek su mi prije dva dana dostavili pisanu presudu, ističe Slomić.

Zanimljiv je i termin kada je presuda donesena. Naime, u sjećanje na Miralema te na još jednog poginulog mladića Tomislava Tatića, koji je stradao 2008., prijatelji iz kvarta s Udrugom obitelji osoba stradalih u prometu organizirali su malonogometni turnir, a događaj su popratili brojni mediji.

Prema neslužbenim informacijama, za ovaj je slučaj sporog rješavanja sudskog postupka (a što se ne bi smjelo dešavati kada su u pitanju ljudski životi) nakon turnira i novog medijskog interesa čuo i tadašnji ministar pravosuđa Ivan Šimonović. Manifestacija za stradale mladiće održana je 5. lipnja, da bi sud u Puli presudu protiv Amira Salihovića donio svega dva dana kasnije, 7. lipnja. (Maša JERIN)