Povijest bolesti na 200 kubika papira

Staru zgradu Djelatnosti uha, grla i nosa bolnica mora hitno predati kampusu za potrebe studentske menze. A upravo u toj zgradi bila je pohranjena polovina ogromnog bolničkog arhiva koji se mora adekvatno pohraniti i sačuvati od propadanja, na što bolnicu obavezuje nova zakonska regulativa.

Dosad je sto kubika arhive pospremljeno u nove prostore, ali to je tek polovina posla. Uskoro im predstoji sređivanje i premještanje građe iz zgrada bivše interne i kirurgije.

Arhiv iz zgrade otorinolaringološkog odjela je deratiziran, dezinficiran, očišćen od insekata, mehanički isprašen te premješten u novouređen prostor iznad stare bolničke kuhinje. Dio usluga za bolnicu je obavila specijalizirana tvrtka, za što je plaćeno 13.000 kuna.

Ukupno je dosad za arhiv utrošeno 160.000 kuna, a procjenjuje se da će biti potrošeno još toliko, doznajemo na jučerašnjoj konferenciji za novinare od ravnatelja bolnice dr. Lemsa Jerina i šefa tehničke službe Darija Franjula.



Arhivska građa u bolnici se gomila još od 1906., a samo u bolnici u Zagrebačkoj ulici pohranjeno je oko 200 kubnih metara arhiva starijeg od trideset godina. Medicinsku dokumentaciju bolnica mora čuvati trajno, a ostalu na rok od tri do 11 godina. Posao su započeli prije tri godine kada su uredili prostor iznad bolničke kuhinje u Zagrebačkoj ulici, gdje se građa premješta.

Dio nemedicinske građe smiju uništiti, ali tek nakon odobrenja Pazinskog državnog arhiva. Tako bolnica kao ustanova druge kategorije arhiva mora prema zakonskim obavezama iz svojih sredstava namijenjenih za redovno poslovanje i liječenje izdvajati i novac za posve drugu namjenu. Obimna arhivska građa nalazi se i u Mornaričkoj bolnici od njenog postojanja pa sve do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Sređivanje tog dijela tek predstoji. Oba arhiva zasigurno pružaju mnoštvo vrijednih podataka, ali za ovu ustanovu ipak vrijede drugi prioriteti. Kada bi bolnica striktno provodila sve potrebne poslove arhiviranja spomenute obimne građe, što uključuje i elektronsku pohranu dokumenata, sve osoblje moglo bi se posvetiti samo povijesti umjesto liječenju živih ljudi. (J. ORLIĆ, snimio N. LAZAREVIĆ)