Novi zakon o obveznim osiguranjima koji za Vladu priprema Ministarstvo financija, drasticno ce, ako bude usvojen, smanjiti odštete osiguranicima. Posebno ce se to odraziti na isplatu odštete stradalima u prometu. Primjerice, naknada za jednu od najcešcih ozljeda, trzajnu ozljedu vrata, dosad se dosudivala na iznose od 15 do 25 tisuca kuna, dok bi po novoj sistematizaciji ona iznosila maksimalno pet tisuca kuna.
Najveca odšteta za trajnu invalidnost ogranicila bi se na milijun kuna, dok bi se naknada za pretrpljeni strah, koja se dosuduje u visinama od tri do 33 tisuce kuna, u potpunosti ukinula. Takoder, ne bi se isplacivala ni naknada za bolove ako nisu neuobicajeno jaki i ne prouzrokuju patnju.
Osiguravatelji traže i da se rok za rješavanje štete produlji s 30 na 90 dana te da pocne teci kada se uz zahtjev prilože svi traženi dokumenti. Time bi se isplata mogla znatno prolongirati. Odvjetnici oštro osuduju ovu inicijativu.
- Smanjivanje odšteta te ukidanje naknade za pretrpljeni strah je apsurd. Cinjenica je da u Hrvatskoj osiguravajuce kuce imaju veliki utjecaj na politiku, i u cilju ostvarenja maksimalnog profita vec godinama na sve moguce nacine pokušavaju obezvrijediti oštecenike u pogledu isplate odštete za nematerijalnu štetu. Srecom, stvari ce se promijeniti kad udemo u Europsku uniju i budemo morali uskladiti standarde o isplati naknada. Ondje se za istu ozljedu osiguranicima isplacuju i deset puta vece odštete, ispricao nam je pulski odvjetnik Dubravko Zeljko.
Hrvatska udruga za osiguranje još je 2009. godine pripremila "orijentacijsku medicinsku tablicu za procjenu tjelesnog i duševnog zdravlja", koja je zbog niskih vrijednosnih kriterija naišla na brojne kritike medicinskih vještaka, odvjetnika i sudaca. Jedan od autora je dr. Marijan Curkovic, inace covjek od osobitog povjerenja ministra Slavka Linica i Vlade, zbog cega strucnjaci strahuju da ce osiguravatelji "preko veze" progurati ono što nisu uspjeli u sudskoj i medicinskoj praksi.
Curkovic je za Vecernji list izjavio da Hrvatska ne bi bila prva država u Europi koja bi zakonom propisala postotak tjelesnih oštecenja i odšteta te da su tamošnji ustavni sudovi odbili prigovore takve vrste. (K. TADIJIC)