Profesori vrijedaju, daci uzvracaju

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Slucaj bivšeg ravnatelja bujske Srednje škole Vladimira Gortana koji je osuden, doduše nepravomocno, zbog vrijedanja ucenice rijecima: "Jel' tako, monstrume iz zadnje klupe", zbog cega je kažnjen uvjetno na godinu dana, otvorio je niz pitanja o tome koliko su cesto djeca u odgojno-obrazovnim ustanovama žrtve verbalnog, pa i fizickog nasilja svojih profesora, ali se o takvim dogadajima ne zna dovoljno jer ne završavaju na sudu.

Tijekom prošle godine Ured pravobraniteljice za djecu primio je deset prijava nasilja odraslih nad djecom u odgojno-obrazovnim ustanovama, od toga se sedam odnosilo na školu, a tri na djecji vrtic. U prethodnoj godini imali su 16 takvih prijava s tim da se, upozorava pravobraniteljica Mila Jelavic, Uredu prijavljuje tek manji broj slucajeva pa to nije cjelovita slika.

Najcešce se radilo o prijavama verbalnog i psihickog nasilja, kao što su prijetnje, nazivanje djece pogrdnim imenima, ponižavanje, zastrašivanje, udaljavanje ucenika sa sata, upucivanje seksualnih aluzija djevojcicama. Bilo je i prijava koje su se odnosile na fizicko nasilje, primjerice cupanje djece za kosu i povlacenje za uho.

Prema podacima Ureda, u 2010. godini samo je jedna prijava upucena na nasilno ponašanje djece prema djelatnicima škole, iako su nastavnici nemalo puta žrtve nasilnih maloljetnika. Medutim, mnogi ucitelji o zlostavljanju šute zbog srama i straha da ih se ne stigmatizira kao nesposobne prosvjetne djelatnike koji nisu u stanju održati red u razredu.

Cak i kad nastavnicima prijete roditelji ucenika, u pravilu sve ostaje zataškano unutar školskih zidova, osim kad je nasilje toliko da ga je nemoguce prikriti, kao kad je ucenik ubio profesora zbog zakljucene trece jedinice ili srednjoškolac metalnom šipkom pretukao nastavnicu koja od tada boluje od PTSP-a.

Prema onome što kažu srednjoškolci s kojima smo razgovarali ispred nekoliko pulskih škola, nastavnici znaju podici glas, a tu i tamo padne koja uvreda. No, ni ucenici im ne ostaju dužni. "Medusobno se vrijedamo", tvrde.

Iako se svi slažu da je fizicko ili emocionalno nasilje za svaku osudu tko god ga cini, posebice ako su žrtve djeca, ono što ljuti mnoge prosvjetne djelatnike je cinjenica da kad to napravi nastavnik, goni ga se na sudu i dobije otkaz bio kriv ili ne, a kad to napravi ucenik, u pravilu - nikom ništa. (Maša JERIN)

CIJELI TEKST U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter