Vijest o smrti Ante Markovica, posljednjeg jugoslavenskog premijera, objavljena je dan prije najveceg praznika bivše države, Dana Republike. Njega se danas, baš kao i Markovica, malo tko sjeca. Lik i djelo Ante Markovica poznati su onima koji su živjeli u SFRJ, preživjeli ekonomsku krizu osamdesetih godina i rat u kojem su se raspali i jugoslavenska država i socijalisticki sistem na cijim je temeljima bila zasnovana.
Markovic je, nesumnjivo, povijesna licnost, o kojoj su se, još dok je bio na vlasti, isplele mnoge legende i stvorile brojne iluzije. Jedna od njih je "bolji život" u vrijeme njegova predsjedanja Saveznim izvršnim vijecem, kada su brojni stanovnici SFRJ doživjeli životni standard koji im se više nikada nije vratio.
Ekonomisti smatraju znacajnim vezivanje kursa dinara i njemacke marke te pocetak privatizacije društvenog vlasništva po modelu radnickog dionicarstva.
Vrlo inteligentan politicar
- Iz osobnih kontakata znam da je bio vrlo inteligentan politicar, ali pamet cesto ne pomaže, sjeca se dr. Branko Caratan, profesor na zagrebackom Fakultetu politickih znanosti i diplomat, te dodaje: "Pamtim ga po dvije stvari. Vezao je tecaj dinara uz tecaj njemacke marke i tako riješio problem velike inflacije u osamdesetim godinama. Zapoceo je i privatizaciju, ali nije shvatio da je tada politika bila važnija od ekonomije. Nije uocio koje ce tendencije tada biti bitne".
Ekonomist dr. Slavko Kulic s Ekonomskog instituta otvoreno kaže da se s Markovicem ni tada nije slagao.
- Ja sam mu bio jedini oponent u to vrijeme i upozorio sam ga da se reformama ništa ne postiže. Nas su još 1982. godine uputili da se, da bismo riješili ekonomske probleme, odreknemo samoupravnog socijalizma. Mi smo tada prihvatili da smo žrtva dužnicke doktrine i ništa tu Markovic nije mogao napraviti. Markovic je radio na tome da Jugoslavija mirnim putem ude u kapitalizam, dodaje Kulic.
Iako mnogi Markovica pamte po "dobroj" ekonomiji i "lošoj" politici, povjesnicar dr. Tvrtko Jakovina sa zagrebackog Filozofskog fakulteta smatra da ni sam bivši premijer nije bio zadovoljan svojom ostavštinom.
- Dvadeset godina od odstupanja Ante Markovica s vlasti možemo reci da je on zacijelo bio nezadovoljan onime što se dogodilo, sudbinom velikih proizvodnih pogona u Hrvatskoj te neuspjehom privatizacije, koju je predlagao na drugaciji nacin, objašnjava Jakovina.
Politicko djelovanje Ante Markovica, koje je zapocelo 1982. godine na celu Izvršnog vijeca Sabora SR Hrvatske (odnosno republicke vlade), nastavljeno je na mjestu "predsjednika predsjedništva SR Hrvatske" izmedu 1986. i 1988. godine. Nakon toga, 16. ožujka 1989. zamijenio je Branka Mikulica u Palaci federacije u Beogradu, te je u kratkom roku okoncao inflaciju i stabilizirao dinar, što ga je prometnulo u jednog od najpopularnijih politicara bivše države.
Ali, Markovic nije ništa mogao uciniti na stabilizaciji politicke situacije u zemlji, odnosno smirivanju velikosrpske politike Slobodana Miloševica, koja je u to vrijeme jogurt-revolucijama pokorila autonomne pokrajine Kosovo i Vojvodinu, odnosno republiku Crnu Goru.
- Kao predsjednik savezne vlade ocito nije mogao sprijeciti sve što se tada dogadalo. Politicki rascjepi bili su takvi da se to s njegove pozicije nije moglo prevladati. Jasno je da nije bio na strani Miloševica, iako je imao njegove ljude u svojoj vladi. Nije to mogao kontrolirati, pojašnjava Caratan.
Najvažniji dani karijere Ante Markovica na celu jugoslavenske savezne vlade vezani su uz pocetak rata i konacnog raspada zemlje. On je bio predsjednik SIV-a do 20. prosinca 1991. godine, dakle, u vrijeme slovenskog proljetnog rata, balvan-revolucije, te agresije na Hrvatsku i pada Vukovara.
S vlasti je otišao petnaestak dana prije potpisivanja "Sarajevskog primirja" izmedu jugo-generala i hrvatskih vlasti. Na posljednjoj konferenciji za novinare, 20. prosinca 1991., rekao je da "vraca mandat gradanima Jugoslavije", jer više nema niti jedne institucije sistema kojoj bi mogao dati ostavku.
Da se vratio u Hrvatsku i ukljucio u politiku…
Tvrko Jakovina napominje da se u našoj javnosti cesto jednostrano i pojednostavljeno gleda na ta složena zbivanja.
- U Hrvatskoj ne postoji razumijevanje što znaci funkcioniranje federacije, a što je hrvatska pozicija u njoj. Cesto se gleda na Hrvatsku izdvojeno iz okoline, što je smiješno. Istina je da mu cesto prigovaraju da je bio u Beogradu dok je padao Vukovar, ali što je trebao? Ostaviti saveznu vladu Bori Jovicu i Miloševicu, pita se Jakovina.
Markovic je otišao iz politike kada njegova reformska stranka, osnovana u lipnju 1991., nije ostvarila vece uspjehe na izborima u postjugoslavenskim državama.
- Možda je pogriješio što se nije vratio u Hrvatsku i ukljucio u politicki život. Tada bi slijed dogadaja možda bio drukciji, smatra Caratan i zakljucuje: "Bio je jedan od boljih i utjecajnijih politicara svoga vremena".
Nakon sloma Jugoslavije, Markovic je živio u Grazu i bavio se konzultantskim poslovima koji su obuhvacali sve zemlje regije. Duže vrijeme bio je i savjetnik makedonske vlade za ekonomiju. U javnosti je rijetko istupao, a znacajan intervju dao je 2003. godine, kada je, nakon svjedocenja na Haaškom sudu, u jednom zagrebackom tjedniku izjavio da su mu Franjo Tudman i Miloševic potvrdili dogovor o podjeli BiH u ožujku 1991. u Karadordevu. (Dubravko GRAKALIC)
PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. VIŠE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD UTORKA.