Kit dužine oko deset metara viden je jutros u moru ispred Rijeke na nekih 150 metara od obale. Golemog morskog sisavca fotografirao je citatelj Novog lista Zvonko Brkljacic koji kaže da je kita uocio oko 8.30 sati s terase svoje kuce.
- Sjeo sam na terasu da bih doruckovao kada sam u moru u smjeru Cresa uocio kita. Pohitao sam po fotoaparat i snimio ga kada je ponovo izronio, nekih dvije stotine metara dalje. Stvarno je rijec o ogromnoj beštiji, a pretpostavljam da je dugacak barem desetak metara. Moguce je da je na Kvarner došao slijedeci jedan od manjih cruisera, koji plove na liniji prema Opatiji, kaže Brkljacic, dodajuci kako je sretan što je uspio snimiti pojavu pravog rariteta na Kvarneru.
Brkljacic se dosad pokazao pravim sreckovicem kad su kitovi u pitanju, jer ovo je vec treci kit kojeg je uspio vidjeti u neposrednoj blizini svoje kuce. Prvog kita uocio je još daleke 1954. godine kao šestogodišnjak, a drugog sedamdesetih godina, baš u vrijeme jedne od tadašnjih moto utrka na Preluci.
- More ispred Preluka je duboko i vjerujem da kitovi tu mogu doci u potrazi za planktonom i najsitnijim ribama, smatra naš sugovornik. Brkljacic je o pojavi kita odmah obavijestio Lucku upravu Rijeka i Oceanografski institut u Splitu, a da je doista uspio snimiti kita potvrdili su strucnjaci lošinjskog Instituta za istraživanje mora Plavi svijet, koji su proucili fotografiju.
- Najvjerojatnije se radi o velikom kitu (Balenoptera physalus). Ova vrsta živi u Sredozemnom moru i povremeno se dogodi da jedinke udu u Jadran, ali ne smatra se stalnim stanovnikom Jadranskog mora. Više je puta vidan na podrucju južnog i srednjeg Jadrana u otvorenom moru, a opažanja u sjevernom Jadranu puno su rijeda, kaže Jelena Jovanovic iz Plavog svijeta.
Ravnatelj Prirodoslovnog muzeja Rijeka Marin Kirincic slaže se da je rijec najvjerojatnije o velikom ili grbavom kitu, napominjuci da s fotografije nije moguce sa sigurnošcu razaznati o kojoj se vrsti radi.
- Najvjerojatnije se radi o jednoj od te dvije vrste, uzimajuci u obzir lednu peraju, te informaciju da je uoceni primjerak dugacak više od deset metara. Veliki i grbavi kit zabilježeni su u Jadranu, ali se rijetko pojavljuju.
U fundusu muzeja imamo primjerak mladunceta velikog kita, koje je bilo nasukano na Pagu 1991. godine, a planiramo ga uskoro izložiti u sklopu našeg stalnog postava.
Sacuvani su kostur, kralješci i prsne kosti, a posjetitelji ce moci dobro vidjeti o kako se velikoj morskoj životinji radi. Rijec je o drugoj najdužoj vrsti kitova, poslije plavetnog kita. Veliki kitovi ujedno su i vrlo brzi, a mogu razviti brzinu od 25 milja na sat, objašnjava Kirincic.
Lošinjski institut proslijedio je informaciju o pojavi kita jednoj od njihovih terenskih ekipa, koja se nalazila u blizini Krka. Novom listu javljeno je da je ovaj morski sisavac poslijepodne viden i u moru ispred kostrenskog Žurkova. (Andrej Petrak/Novi list)
Povremeni posjetitelji Jadrana
Veliki kitovi povremeno posjecuju Jadran, a posljednji je, prema informacijama Plavog svijeta, pronaden 2002. godine u Baškom zaljevu uginuo. Žive sami ili u manjim skupinama, a skupine do stotinjak životinja opažene su samo u podrucjima bogatim hranom. Uglavnom se hrane planktonskim racicima i manjom plavom ribom, skušama, haringama i slicno.
Imaju hidrodinamcki oblikovano tijelo s naboranim grlenim brazdama koje se tijekom hranjenja prošire. Hrane se tako što plivajuci širom otvorenih usta usima procjeduju morsku vodu i tako love plijen. Kao i ostali kitovi usani, veliki kitovi se hrane ljeti, dnevno probavljajuci i po tonu hrane, dok tijekom zime poste. Zbog njegove velicine jedini prirodni neprijatelj mu je orka.
Veliki kit je druga po velicini životinja na Zemlji, a jedina od njega veca životinja na Zemlji je plavetni kit. Tijelo velikog kita je tamno sivo s gornje strane, a bijelo ili bež s donje strane. Mogu narasti do 27 metara dužine i gotovo stotinu tona težine, a žive duže od 80 godina. Ženka u zimskim mjesecima koti samo jedno mladunce u prosjeku svake dvije do tri godine, nakon trudnoce koja traje 11 do 12 mjeseci. Sve do kraja 19. stoljeca kada je izumljen parni stroj i novi harpuni s eksplozivnim punjenjem veliki kitovi kitolovcima su bili prebrzi za lov.
Nažalost u 20. stoljecu postali su najlovljenija vrsta. Samo na južnoj polutci ubijeno ih je više od 725 tisuca U ovom trenutku njihova brojnost i status u oceanima su nepoznati. Iako se povremeno dogadaju sudari s brodovima, veliki kit danas je rijetko žrtva kitolova, stoji na web stranicama Plavog svijeta.