"Odlazim s položaja predsjednika Republike zadovoljan jer znam da sam pokrenuo važne procese", kazao je predsjednik Stjepan Mesic u svom oproštajnom televizijskom obracanju naciji. Svoj mandat je ocijenio kao "pocetak dugog puta što smo ga prevalili zajedno - naša domovina, vi i ja. Ovo je bila prva dionica na putu nezaobilaznih promjena".
Kazao je da je u deset godina mnogo toga poceo, nešto dovršio, a nešto je u završnoj fazi, ali nemalo je onoga na cemu ce se još morati raditi. Rekao je da je pridonio tome da se Hrvatska korjenito izmijeni, ali i da se izmijeni nacin na koji ju doživljavaju u svijetu, pa je od zemlje koja je prakticno bila u medunarodnoj izolaciji Hrvatska postala clanicom NATO-a, pred vratima je ulaska u EU, a bila je i u Vijecu sigurnosti UN-a.
U svoje je uspjehe naveo i to što je nametnuo nov nacin gledanja ne samo na suradnju s Haagom, nego i na nedavnu prošlost, te što je nametnuo koncept individualiziranja krivnje za pocinjene ratne zlocine i time otklonio opasnost da se cijeli hrvatski narod stigmatizira zbog nedjela pojedinaca. To je njegov maksimalni doprinos dignitetu Domovinskog rata.
Mesic je posebno istaknuo svoje inzistiranje na antifašizmu koji se u nas ne može izjednaciti s komunizmom. Masovno rušenje i uklanjanje spomenika žrtvama fašizma i antifašistickim borcima je nesprana ljaga, a zao duh koketiranja s neofašizmom još ce nam dugo zadavati muke, smatra predsjednik na odlasku za kojega je nedopustivo da su antifašisticki borci i danas zakinuti u svojim pravima. Najavio je da ce angažirani antifašist ostati do kraja života.
Mesic bilježi pomake i u vladavini prava, gdje cilj još nije dostignut. Podsjetio je da je pozivao na pokretanje proizvodnje, nastojao otvarati nova tržišta u inozemstvu, privlaciti strane investicije, ali ga u tome nisu slijedili na odgovarajuci nacin. "Trgovina, prodaja i preprodaja ne mogu biti osnova gospodarstva jedne zemlje. A turizam, ma kako važan bio, to ne smije biti, jer je on po svojoj prirodi nesiguran izvor", istaknuo je.
Izrazio je nezadovoljstvo stanjem u regiji, iako je suradnju prvi od tabua pretvorio u nešto svakodnevno. Upozorio je da svaka normalizacija ima dva subjekta jer "u svakoj normalizaciji morate imati partnera. Mislim da sam bio dovoljno jasan".
Na kraju se osvrnuo i na suradnju s Vladom, konstatiravši da je neke stvari radio bez njene podrške, pa i protiv volje Vlade koja nije imala ili dovoljno hrabrosti ili politicke vizije da ga slijedi. Nije kazao na koje je Vlade u svom mandatu mislio niti o cemu se konkretno radi.