PIŠE Jurica Körbler
PONOVLJENI IZBORI NA JESEN NISU NEMOGUĆA OPCIJA: Da nema Davora Bernardića, HDZ bi zasigurno završio u oporbi
CROPIX
Upravo na činjenici da šef opozicije ne zna poentirati, ni kada mu je loptica idealno nabačena, sada kampanju gradi HDZ. Andrej Plenković je tako u jeku predstavljanja SDP-ovog programa poručio da Bernardić ne može biti ni lider oporbe, a kamoli premijer, a slično je tezu lansirao i Željko Reiner i drugi dužnosnici HDZ-a. Ni ankete ne maze šefa SDP-a čiji su javni istupi krajnje dosadni, monotoni i nemotivirajući
Ponovljeni izbori, na jesen? Nije nemoguća opcija, a značila bi produbljivanje krize s nesagledivim posljedicama za zemlju. Ali, kako sada stoje stvari, malo je vjerojatno da će HDZ i SDP uspjeti lako i jednostavno okupiti partnere koji će im osigurati četverogodišnji mandat. Nekoliko je 'udavača', od manjinaca do Matije Posavca, od IDS-a do zelenih, ali nisu isključena ni iznenađenja u foto finišu koja bi mogla još više zakomplicirati ionako kompliciranu hrvatsku stranačku scenu.
Po mnogima, HDZ bi ovaj put u oporbu da na drugoj strani nema Davora Bernardića. Po tko zna koji put SDP je podbacio i sa predstavljanjem ekonomskog programa, u kojem je toliko općih mjesta da su i one krajnje pametne inicijative pale u drugi plan. PR službe lijevih stranaka trebale bi učiti od Gorana Aleksića kako se 'reklamiraju' programi, jer su njegovi istupi uvijek vrlo konkretni i jasni. Vrlo je jasan i Branko Grčić, ali predugačak, pa se izgubi poanta i glavna poruka koju birači očekuju. A ne očekuju frazetine smještene pod kapu općih mjesta, poput borbe protiv korupcije, digitalizacije javnih službi i slično, jer je svima jasno da od toga neće biti ništa. Kao što neće biti ništa ni od smanjivanja armije uhljeba, jer oni su stranačka vojska i HDZ-a i SDP-a.
A upravo na činjenici da šef opozicije ne zna poentirati, ni kada mu je loptica idealno nabačena, sada kampanju gradi HDZ. Andrej Plenković je tako u jeku predstavljanja SDP-ovog programa poručio da Bernardić ne može biti ni lider oporbe, a kamoli premijer, a slično je tezu lansirao i Željko Reiner i drugi dužnosnici HDZ-a. Ni ankete ne maze šefa SDP-a čiji su javni istupi krajnje dosadni, monotoni i nemotivirajući.
Za novi početak, moto Restart koalicije, teško je probavljiv kad ga promoviraju stari kadrovi. Nitko, osim Aleksića koji nije klasični političar, nije 'nov'. Od Kreše Beljaka do Anke Mrak-Taritaš i vječnog penzionera Silvana Hrelje. Očekivati 'novi početak' od ljudi koji iza sebe imaju dugu političku prošlost gotovo je nemoguće, a još je teže uvjeriti građane da bi baš ti političari sa dubokim korijenima mogli potaknuti novi početak. Riječ 'promjena' itekako je privlačna za svaki pokret ili stranku koja pretendira na vlast, ali to je samo jedna od uobičajenih riječi koja nudi obećanje, a građanima u konačnici ništa ne znači.
Daleko je atraktivnije ono što je zamotanu u dugački program, kojeg ionako nitko ne čita, niti će pročitati. Da je Restart koalicija izdvojila samo tri ili četiri najvažnije stvari i na njima gradila PR, efekti bi bili mnogo značajniji. Sva ona opća mjesta o 'korupciji HDZ-a', zaštiti najugroženijih, rastu plaća i mirovina, digitalizaciji, teritorijalnom preustroju, smanjenju broja jedinica i reformi zdravstva mogla su biti zamijenjena sa konkretnim planovima, poput zamrzavanja kredita za građane s rokom od 12 mjeseci ili planom da država sudjeluje sa 50, Zagreb sa 30, a građani sa 20 posto sredstava u obnovi glavnog grada.
Ovaj strašni vapaj iz SDP-ovog programa, red ili kaos, gotovo je komičan, kao i pozivi da se poslovi daju sposobnima, a ne podobnima. Tim obećanjima ne vjeruju ni oni koji zbog godina neće moći na glasačka mjesta. Da se o Bernardićevom pozivu da građani odluče između politike hrabrosti i pravde, nasuprot zločestom HDZ-u, ne govori. Pa ionako najveći broj ljudi ne radi veliku razliku kada je red o svemu što sada promovira Bernardić, između SDP-a i HDZ-a.
Tako SDP iz dana u dan sve više posustaje u ambicioznom planu dolaska na vlast, što HDZ-u daje novu šansu, bez obzira što se mnogi hlade i od njihove politike. Škoro je još daleko od zvjezdanih uspjeha, Mostova pojačanja nikog nisu impresionirala, HNS se u promociji svog novog šefa Štromara vratio socrealizmu i zato opcija ponovljenih izbora nije nemoguća.
Slabost HDZ-a također se vidi na svakom koraku. Izborne liste pune su svega i svačega, od Steve Culeja do bivših ražalovanih ministrica, a nekih novih 'kapitalaca' nema. Bude li nositelj liste i Zdravko Marić, kao novopečeni HDZ-ovac, neće se baš moći govoriti o nekom značajnom pojačanju, jer se njega ionako percipirali kao člana stranke, iako je često znao naglašavati da je vanstranački stručnjak. Ali, da nije bio sklon HDZ-u i njegovom šefu, ništa ne bi bilo ni od karijere u ministarstvu.
Tako ni HDZ u bitku ne ulazi baš potpuno spreman. Ne ide mu na ruku ni čekanje da se Damir Krstičević odluči hoće li nositi listu za Dalmaciju ili će je prepustiti, ako se takva kombinatorika dogodi, Plenkoviću. Ni liječnički kadar, od ministra Beroša do Krunoslava Capaka, više nisu zvijezde dana, a kaos u hrvatskom zdravstvu veći je nego ikada. Ni koketiranje sa Crkvom nije donijelo poene HDZ-u, pa se odustalo od nakaradnog prijedloga neradnih nedjelja, u trenutku kada proračun vapi za svakom kunom. Da se o obnovi Zagreba ne govori, jer Zagrepčani su krajnje ljudi i na gradsku i na državnu vlast koja ih je ostavila na cjedilu. Na izborima će sigurno kazniti HDZ.
To što se Zoran Milanović pokušava postaviti neutralno, izazvalo je nervozu i na jednoj i na drugoj strani. Mi smo navikli da bivši predsjednici 'drukaju', a sada Milanović želi ostati po strani.
”Neobično je kako je moja dobronamjerna i defanzivna izjava izazvala reakciju kritičara i analitičara. Ja nisam analitičar, ja sam izabrani predsjednik RH i prema Ustavu, ja sam stavljen u rezervat. Kad tako definirate predsjednika Republike, krajnje je licemjerno očekivati od njega da nešto napravi. Možemo razgovarati na pristojan način, ali ne na divljački”, rekao je jučer predsjednik, objasnivši da njegova poruka oko izlaska na izbore krivo protumačena. ”Moja poruka je, upravo izađite na izbore, a ja ću razmisliti! Ne želim da se uz moje djelovanje pripisuje bilo kakva pristranost. Ja ne razmišljam o interesima i šansama SDP-a na izborima, niti HDZ-a. Niti bih na to utjecao. Netko tko smatra da se time šalje loša poruka”.
I predsjednik ima potpuno pravo. To što SDP nije znao ni ovaj put iskoristiti lokomotivu koja vuče na Pantovčaku, druga je stvar. Milanović neće ipak svoju političku kožu staviti SDP-u na raspolaganje da je vuku kako im se svidi. A to je dobro za Hrvatsku. Napokon imamo predsjednika kojeg se ne percipira ni kao SDP-ovca, ni kao HDZ-ovca, pa ako tako Milanović nastavi do kraja mandata imali bi i najboljeg hrvatskog predsjednika do sada.
I dok HDZ zamjera Bernardiću da je neprepoznatljiv i bez karizme, SDP se trudi prikazati Plenkovića anemičnim. Svjedočimo i nemogućim, da Arsen Bauk, jedan od igrača iz navale SDP-a hvali Olega Butkovića, HDZ-ove nade i na ovim izborima, jer je kao ministar odlučio da neće poskupjeti karte za trajekte prema otocima. Možda i prvi znak da bi dvije stranke, ako zaista bude neriješeno, mogle u neke kombinacije da se izbjegnu još jedni izbori.
Što bi ponavljanje izbora značilo za građane? Prije svega produbljivanje krize, jer tehnička vlada nikada ne može donositi ključne odluke. Prolongiranje donošenja nekih zakona, pa i onog o obnovi Zagreba, još bi više zakompliciralo ionako vrlo složenu političku situaciju u zemlji. Sada je već posve jasno da od neke spektakularne turističke sezone neće biti ništa, pa će rupe u proračuni biti još veće. Hoće li i kada stići europski novac to je uvijek teško pitanje, jer se na papiru lako razbacujemo s milijardama eura, a u praksi to izgleda drukčije.
Jedno je međutim posve jasno. Ni uoči ovih izbora Hrvatska nema neku posebnu alternativu, s novim ljudima koji bi ulijevali nadu da nas čekaju prave i nužne promjene. Sve je to kozmetika postojećih stranačkih igrača moji se ni do sada nisu baš iskazali. Nema novih, svježih lica, prije svega onih koji bi mogli biti i novi lideri. Nema ni novih ideja, ni konkretnih programa koji se mogu provesti.
Vrte se stare fraze, puka obećanja s figom u džepu. Desnica je dobila pojačanje, na ljevici je pustoš. Stranke zelenih koje su sve popularnije u Europi kod nas ne predstavljaju nikakvu snagu. Aleksićeva SNAGA mogla bi biti najveća novina na uspavanoj sceni koja se bavi više osobnim uvredama, jer se tiče onoga što je najbliže džepovima građana. Ali i njemu će trebati još šira baza i veća organizacijska sposobnost da se profilira i brže i lakše šalje poruke do građana.
Tako ostaje mrtva trka za deseti saziv parlamenta. U kojoj ni opcija novih izbora na jesen nikako nije nerealna.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
