Drugo djelo iz trilogije "Grad interval: Čuvari", u izdanju StudioLaba, autora Igora Zirojevića, Paole Orlić i Milana Rakovca predstavljeno je posljednje večeri Sajma uz Andreu Matoševića.
- Kada sam listao ovo djelo u PDF-u, uspio sam se začuditi, znam da je Pula slojeviti grad, ali vidjeti svu tu slojevitost i raznovrsnost, a u knjizi je riječ o posebno zaguljenom periodu, je nešto posebno, kazao je Zirojević.
Pulska trilogija
Zirojević je naglasio da je to druga knjiga iz pulske trilogije, te da ovdje prikazuju arhitektonska zdanja iz razdoblja fašizma, a knjiga će biti objavljena nakon nove godine, ovdje su donijeli svega nekoliko komada još vrućih iz tiska. Treću knjigu pripremaju, kako saznajemo, o socijalističkoj arhitekturi.
Paola Orlić ističe:
- Duboko vjerujem da je sintagma fašistička arhitektura nepravedna, to zahtijeva dublji, elaboriraniji pristup, arhitekti su ostavili jedan urbani pečat, išla sam to istraživati i otkrila osam sjajnih arhitekata, i trojicu smo izabrali za ovu knjigu, odnosno njihova djela, a to su Angiolo Mazzoni, Enrico Trolis i Alberto Turina. Iz onog razdoblja su zanimljive građevine, takozvana "doktorska kuća", potom zgrada glavne pošte, Fina i druga zdanja. Bilo mi je jako zanimljivo to istraživati, naučila sam i saznala puno novih činjenica i podataka, volim da se o ovim prostorima priča na drukčiji način, kazala je.
Milan Rakovac govorio je o Poli internazionalissimi, osvrnuo se na avangardnu arhitekturu pulske zgrade glavne pošte na Danteovom trgu, te na zgradu nekadašnjeg SDK, odnosno sadašnje Fine, a svi su se složili da je u biti Pula grad kompromisa.
Paola Orlić kazala je i kako je fascinantna arhitektura "doktorske kuće" preko puta Arene, odnosno konveksnost zgrade koje se zrcali s amfiteatrom.
Zirojević ne donosi striktno dokumentarističke, a niti turističke fotografije, on režira te fotografije minimalno, a naglasio je da nije imao problema sa snimanjem tih prostora.
Nepostojeći arhitekt
Rakovac je u svome izlaganju, kao i uvijek esejističkom, govorio o multikulturalnosti Pule nekada i sada s osvrtom na neke svjetske aktualne pojave, a pročitao je i dio svog lirskog pristupa kojim je zastupljen u ovoj monografiji, dok je Paola Orlić rekla da nije htjela u ovoj knjizi biti znanstveno dosadna, a niti donositi neki previše stručan diskurs, te kako je do mnogih podataka došla zahvaljujući listu L'Arena di Pola.
Također, osvrnula se i na nepostojećeg arhitekta Filippa Mazzonija, koji je negdje naveden da je u tim godinama živio i djelovao u Puli, no nije otkrila da je to stvarno bilo tako, bacivši rukavicu znanstvenicima da ga otkriju.
- Bilježiti vlastite tragove u povijesti, označiti locus i logos trajanja u vlastitoj kulturi i tradiciji, zacijelo je plemenito ljudsko djelo. Tako bilježimo našu pripadnost ambijentu, kulturi, tradiciji, tako potvrđujemo vlastiti identitet; osobito onda kada je taj identitet pluriman, slojevit, kompleksan, kako je čest slučaj na našim stranama. Čini se po svemu što nas bilježi, da je upravo Istra, u širem kontekstu, dakle negdanja povijesna Julijska krajina, ili pak administrativno Austrijsko primorje, ogledan primjer u europskim razmjerima, zapisao je Milan Rakovac. (Vanesa BEGIĆ)