Japanski gljivari u posjet bujskom Boletusu i Istri

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Aktivnosti gljivarskog društva s Bujštine "Boletus" nadilaze nacionalne okvire jer su se nedavno vratili s Međunarodnog festivala gljiva u Grčkoj, da bi im jučer stigli u posjet, Hidenori i Katsuko Daikai, bračni par gljivara iz Japana. Već četvrtu godinu zaredom, supružnici Daikai dolaze u Hrvatsku kao suradnici gljivarskog društva “Maglen” iz Oroslavlja pa ih potpredsjednik Milan Ormuž svake godine, odvede u posjet nekoj novoj gljivarskoj destinaciji na području Hrvatske. Tako su po prvi puta stupili na tlo Istre, gdje ih je ugostio predsjednik gljivarskog društva Boletus Marino Šimić i supruga Vesna.

Nova kvaliteta života u mirovini

Sa zanimanjem i ljubavlju pričali su supružnici Dakai o prvom susretu s Hrvatskom, naglasivši da ih ovaj kraći boravak u Istri očarao jer su otkrili Jadransko more, ribe i školjke, jela koja su najzastupljenija u japanskoj, tradicionalnoj kuhinji. Gospođa Katsuko Daikai je po zanimanju profesionalna kuharica, specijalizirala se u pripravljanju jela od samoniklog jestivog bilja, objavila je četiri knjige recepata i vodila na nacionalnoj televiziji kulinarski program o sprezi japanske i svjetske kuhinje, zajedno sa kolegom, bivšim, osobnim kuharom Jaquesa Chiraca, predsjednika Francuske.

Suprug Hidenori Daikai bio je profesionalni reporter na japanskoj nacionalnoj televiziji, izvjestitelj sa najvećih svjetskih ratišta (Južna Afrika, Sarajevo, Bliski Istok, Litva, Poljska…). Žive u Tokiju, a u planinskom predjelu Nagano (poznatom po OI), u svojoj planinarskoj kući borave najviše vremena od kada su u mirovini.

- U Japanu se mirovina ostvaruje sa 60 godina, s time da vam s rastom godina radnog staža znatno naraste i plaća, pa vam ostvarena visina mirovine omogućava lagodan život i mogućnost putovanja. Kod nas je prosječan životni vijek nešto dulji nego u Europi, a princip i filozofija razmišljanja vode k tome, da bi nakon šezdesete godine trebali svi uživati u novoj kvaliteti života, zavrijeđenoj nakon realiziranih godina napornog rada. Tako smo se mi, u mirovini, odlučili za bavljenje gljivarstvom i putovanje svijetom. Angažirali smo učitelja gljivarstva, učlanili se u gljivarsko društvo i putujemo svijetom, kao što vidite, ispričao je Hidenori Dakai.

Sličnosti i razlike među gljivama

Razgovor se nastavio o gljivama, sličnim i različitim vrstama, otkrivši da u Japanu rastu vrste slične europskima, poput lisičarki, kokica i vrganja, ali sadrže neke svoje specifičnosti. Od najpoznatijih i najskupljih (30 eura/100gr), a riječ je o gljivi koja se najviše izvozi, izdvojili su gljivu macutaki, po sličnosti najbližu našoj krokodilki, a koja u sebi sadrži brojna antikarcinogena i ostala ljekovita svojstva, pa se dobiveni ekstrat iz gljive koristi u onkologiji ,a u Hrvatskoj ga proizvodi tvrtka Myko San. Gljiva macutaki je česta na njihovom jelovniku i gospođa Daikai je spravlja jušno ili miješa s rižom. Dok se zanimljiv razgovor privodio kraju, gospođa Daikai je izradila četiri origamo figurice i našim čitateljima otkrila svoj recept pripravljanja dagnji.

- Spravlja se kao vaša buzara, s time da mi dodajemo sojin umak i sušenu tunjevinu, ukratko je pojasnila, naglasivši kako gotovo u svim jelima koriste pripravak sojinog umaka i da bez njega ne putuju svijetom.

Usput je Šimić iskoristio priliku obavijestiti građanstvo o novom festivalu gljiva koji se održava danas i sutra kao tradicionalni Dani gljiva u Novigradu, u prostorijama Zajednice Talijana, počevši od 19 sati. Organizator je podružnica Boletusa iz Novigrada. (Sanja BOSNIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter