Pobjeda je nagrada za prikazanu borbenost

Boris Siljan, Anton Ilić i Anton Peruško
Boris Siljan, Anton Ilić i Anton Peruško

U najavi 34. prvenstvenog susjedskog derbija između Istre 1961 i Rijeke, kome god da bi se postavilo pitanje o načinu na koji bi "zeleno-žuti" mogli doći do pozitivnog rezultata, ponuđeni odgovori razlikovali su se u nijansama. Riječani nisu smjeli imati svoj dan uz nišanske sprave koje im ne bi smjele biti dobro naštimane, dok bi se na drugoj strani Puljanima božica Fortuna morala obilato nasmiješiti, a usto bi oni jednu od svojih malobrojnih prilika morali iskoristiti i prvo ime utakmice morao bi biti njihov čuvar mreže. Sve kockice mozaika poklopile su se u subotu na "Drosini", čak i ova potonja usprkos činjenici da se Ivušić definitivno morao suzdržati od prigovora zbog kojeg je u 95. minuti dobio drugi žuti karton. No, s obzirom da se nedugo nakon toga začuo posljednji zvižduk suca Batinića, nesmotreno isključenje Ivušiću ne može oduzeti titulu "prvog među jednakima", jer čestitke za trijumf nad osvajačem dvostruke krune idu doslovno svakom igraču Istre 1961 koji je makar jednu minutu proveo na terenu.

- Samo sam tražio prekršaj, ništa drugo - krenuo nam je Ivica Ivušić, golman Istre 1961, pojasniti situaciju zbog koje nije na terenu dočekao kraj "derbija della Učka". - Bila je sama završnica susreta, već mi se dosta toga nakupilo i malo sam pretjerao, reagirao sam agresivno i bio sam preglasan, ali nisam sucu ništa opsovao niti rekao neku ružnu riječ, samo sam tražio da me se zaštiti od protivničkih igrača koji su od samog početka u tim zračnim dvobojima išli poprilično prljavo. Bila su prije te akcije barem tri faula na meni koja nisu dosuđena i onda je u toj završnici jedan igrač Rijeke, mislim da je to bio Elez, ušao u mene koljenom i tada sam "poludio". (I. CEROVAC)

OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter