Druga večer Međunarodnog Pula Jazz Festivala u vrtu Doma hrvatskih branitelja protekla je u znaku autorskih pjesama i pokoje obrade. Publike je bilo nešto više nego prve večeri što je bio dobar znak, a priliku da prvi uvede publiku u svoj svijet dobio je Artie Roth.
Dinamični blues
Ovaj basist rodom iz Toronta kojeg smo već vidjeli i čuli prvu večer sinoć je u svom triju specijalno za ovu priliku okupio gitarista Ashtona Sellarsa s Novog Zelanda i bubnjara Alexa Brajkovića. Čini se da Rothu kao autoru više pašu sporije pjesme iako zna malo podići atmosferu u pjesmi prigodnog naziva "Strike", koja doista zvuči udarno, a za kraj pušta jedan prilično dinamični blues nazvan "Blues for all that's left unspoken". Imao bi Roth puno toga za reći, njegova diskografija je bogata, a u Kanadi je prilično cijenjen. Preksinoć se ovom triju pridružio i Oleg Kireyev sa saksofonom.
Dok je trio Artieja Rotha bio ad-hoc bend okupljen baš za ovaj nastup, Luo Ning Trio došao je u Pulu u svom stalnom sastavu, a njihova kemija koja proizlazi iz dugogodišnje međusobnog poznavanja bili su očiti u svakoj noti koju su preksinoć odsvirali. Savršeno uvježbani, zvučali su čvrsto, samouvjereno i njihov stil mogao bi se nazvati "instrumentalnim jazzom s karizmom", koliko god to čudno zvučalo, ali bilo je jasno da stoje iz svega što rade i da nemaju niti malo dvojbe u kojem trenutku u kojem smjeru treba krenuti. Što je najbolje od svega, klavijaturist Luo Ning, kontrabasist Chi Pen (obojica iz Pekinga) i bubnjar Leo koji je rođeni Kubanac, istovremeno uspijevaju zvučati i moćno i poetično, ponekad tek primjetno pomjerivši granice jazza prema popu, ali popu u najboljem smislu, čak su nas na trenutke podsjetili na i radove grupe Genesis iz sedamdesetih. Ne znamo zašto, valjda zato što je njihova glazba toliko sugestivna, možda zato što s obzirom na porijeklo dvojice članova tu ima i tragova onog suptilnog kineskog new agea dok će treći član sve to začiniti diskretnim šarmom rodne mu Kube. Možda su te usporedbe krive, ali nije krivo zaključiti da je glazba Luo Ning Trija nadahnjujuća i pobuđuje razne asocijacije. I publici su se uvukli pod kožu i oduševili je te su dozvani na zasluženi bis. Spomenimo i da klavir kojeg su koristili u vrt DHB-a je stigao zahvaljujući Tatjani Viktorovoj iz Ribarske kolibe.
Klasični jazz
Večer su zaključili Max Kochetov & Branko Sterpin Quartet kojeg djelomično čine poznata imena pulske scene. Tu je dakako trubač Branko Sterpin, zatim kontrabasist Nenad Mirt, bubnjar Adriano Bernobić, njima su se priključili pijanist Tal Babitzky i saksofonist Kochetov. On dolazi iz Srbije a rodom je iz Ukrajine, tj. iz Kijeva kojem je posvetio jednu skladbu. Usprkos tome, ako je suditi prema onom što smo čuli preksinoć, Kochetov voli klasični jazz. Počeli su lepršavo i nadali smo se da će nastaviti u svom stilu, ali oni su krenuli nekim svoj putem, mijenjajući raspoloženja i dodajući svom repertoaru obrade Waynea Shortera ili Bobbyja Timmonsa. (Mladen RADIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)