Teatrologinji Jeleni Lužina za njenu knjigu "Marija Crnobori, eseji o fragmentima" u izdanju istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika, jednoglasnom je odlukom stručnog povjerenstva dodijeljena nagrada "Zvane Črnja" za najbolju knjigu eseja u 2017. godini. Učinjeno je to u petak u pulskim prostorijama istarskog ogranka DHK-a na otvaranju 15. Pulskih dana eseja, tradicionalne i vrijedne književne manifestacije koja ove godine za temu ima - patnju.
Jedinstven mnemopis
- Uvjerljivim teatrološkim alatima, iskustvom i znanjima teatrologinje, spisateljice i prevoditeljice, Jelena Lužina na sugestivan način piše eseje o fragmentima, memorabilije, epiloge, u svakom slučaju jedinstven mnemopis - zapis o fabuloznom susretu pod zvijezdama i trajnoj fascinaciji Marijom Crnobori (Banjole, 1918 - Beograd, 2014.) koja je bila 'nesumnjiva glumačka zvijezda i prvakinja najprestižnijih kazališta tadašnje dvadesetdvomilijunske države', navelo je, među ostalim, u pismenom obrazloženju tročlano povjerenstvo u sastavu Ivan Bošković, Mirko Ćurić i Miroslav Mićanović.
Jeleni Lužina nagradu su (deset tisuća kuna, plaketu i knjigu Zvane Črnje "Čakavske besedi") dodijelili pulska sveučilišna profesorica Valnea Delbianco te književnik i predsjednik Istarskog ogranka DHK-a Boris Domagoj Biletić, koji je tom prilikom kazao: "Ovom je knjigom Jelena Lužina vratila Mariju Crnobori zavičaju i domovini".
Potom je nagrađena Jelena Lužina kazala da se ovime zatvorio krug.
- Prije 60 godina sam u Dubrovniku, u Goetheovoj "Ifigeniji" prvi put gledala Mariju Crnobori. To je prva glumica koju sam upamtila po imenu i prezimenu. Moj mentor Zvane Črnja predložio mi je da napišem monografiju o njoj, pa smo je 1983. godine zajedno posjetili u njenom beogradskom domu. Glatko nas je odbila. Pisala sam ovu knjigu na način koji bi, vjerujem, odobrili i Marija Crnobori i Zvane Črnja, kazala je, uz pljesak prisutnih, laureatkinja Jelena Lužina.
Aspekti patnje
U nastavku je Božica Jelušić izlagala o žalosti, zastalosti i starosti, Irvin Lukežić o nekoliko varijacija na temu patnje, Naida Mujkić jezikom poezije o patnji te Tomislav Marijan Bilosnić o patnji kao izazovu fikcije i zbilje (svatko u 15-ak minuta) , dok su u popodnevnom dijelu na ovu temu izlagali Sanjin Sorel, Jelena Lužina, Aldo Kliman, Lidija Dimkovska i Mile Pešorda, a navečer je na pulskom Filozofskom fakultetu predstavljena knjiga Vinka Brešića "Kroatistička čitanja".
U subotu od 10 sati, također u prostorijama istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika, o različitim će aspektima patnje, redom, izlagati Mario Sošić, Lana Derkač, Miroslav Mićanović, Đuro Vidmarović, Sibila Petlevski, Vinko Brešić, Zdravko Zima, Sanja Knežević, Davor Šalat, Marija Selak i Daniel Načinović, a na kraju će se predstaviti zbornik "Hrvatska književnost u susjedstvu". Autor programa i voditelj Pulskih dana eseja je Boris Domagoj Biletić.
Iduće godine tema 16. Pulskih dana eseja nosit će naziv "1918. - 2018", čime će se obilježiti stotinu godina od kraja Prvog svjetskog rata i propasti Austro-Ugarske.
Patnja je neizgovoriva!
Radni dio ove tradicionalne manifestacije, izlaganjem o patnji,, danas je otvorio pulski pisac, novinar, publicist, bivši predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Dragutin Lučić Luce, kojemu je prije dva tjedna u INK-u premijerno uprizoreno djelo "Američka patrola u Mornaričkom parku".
Govoreći o patnji kroz prizmu pojedinih djela Sorena Kierkegaarda, Friedricha Nietzschea i Immanuela Kanta, Lučić je kazao da je velika patnja u pisanom obliku nešto što se već doživjelo, dok se ona trenutna teško kože definirati. Kod Kierkeegarda patnja je neizgovoriva, prisutna kao neka vrsta izostavnika; možda je tu, ali je ne ćutimo, pa stoga i Antigona ovog danskog utemeljitelja egzistencijalizma gotovo šuti, za razliku od antičke Antigone koja o svemu govori sve ("živa među mrtvima, mrtva među živima").
Kod Nietzschea, patnju nije moguće dokučiti bez radosti, pa tako u svojoj "Volji za moć" Dioniz, usprotivo Raspetom, zagovara dionizijsku patnju. Immanuel Kant u djelu "Antropologija u pragmatičnom pogledu" kaže da patnja čini da ne padnemo u brzu smrt, a ljubav prekida patnju, dok u 15. 'Heraklitovom fragmentu' Heraklit kaže: "Isti je Had i Dioniz". (Zoran ANGELESKI)