"Grad Pula je promptno reagirao, te smo 27. travnja 2018. godine formirali posebno radno tijelo za praćenje rezultata mjerenja vrijednosti radona u gradskim vrtićima i školama. U najskorije vrijeme ćemo, u suradnji s laboratorijem za niske radioaktivnosti Sveučilišta u Osijeku, te najeminentnijim stručnjakom za radon u Hrvatskoj Vanjom Radolićem organizirati stručno predavanje za roditelje i sve zainteresirane kako bi im pružili priliku da se temeljito informiraju o tom problemu i mogućim rješenjima", kaže dogradonačelnica Pule Elena Puh Belci. Ne staje Grad samo na tome - kažu, naručit će i novo mjerenje, kako bi se utvrdilo i saniralo mjesto ulaska radona.

To je "promptna" reakcija Grada, ali na što? Grad reagira tek na tekst iz Glasa Istre u kojem objavljujemo alarmantnu vijest da je 2015. (evo i slovima dvijetisućepetnaeste) Državni zavod za radijaciju i nuklearnu sigurnost u pulskim vrtićima i školama mjerio koncentraciju radona. Da je u područnim odjelima Delfini i Pinguino Talijanskog dječjeg vrtića Rin Tin Tin izmjereno više od društveno prihvatljivih 300 bekerela! U vrtiću Delfini koji se nalazi nasuprot pulske bolnice izmjerena je radonska koncentracija od gotovo 700 bekerela! Tamo je i Talijanska osnovna škola Giuseppina Martinuzzi u čijim je prostorijama također izmjerena povišena koncentracija, a ravnateljica Susanna Cerlon kaže da škola nije dobila nikakvu informaciju o rezultatima mjerenja. Rezultate je doznala iz Glasa Istre. Nevjerojatno!

U Puli i diljem Istre djelatnici Državnog zavoda za RADIJACIJU i NUKLEARNU sigurnost obilaze škole i vrtiće, mjere koncentraciju radona, a iako su upoznati s tom aktivnosti nitko od ravnatelja vrtića, škola, općinskih načelnika, gradonačelnika i njihovih zamjenika ne pita kakvi su rezultati mjerenja? Pa samo ime Zavoda je dovoljno ozbiljno da se svaki normalan čovjek naježi, zabrine i sa zebnjom iščekuje rezultate njihovih istraživanja. I ako tih rezultata nema u razumnom roku, da insistira na odgovorima - što je s njima, zašto kasne ili još nisu gotovi. Tako bi trebalo biti.

A može se i čitava priča svjesno ili nesvjesno zanemariti, pustiti da vrijeme odradi svoje, pa se onda, kad netko objavi podatke, koji u ovom slučaju nisu povoljni, "promptno reagirati".

Trebali bi, barem sada, doista promptno reagirati i okupiti roditelje mališana koji su posljednje tri godine išli bezbrižno u vrtiće ili škole iako je u njima izmjerena povećana koncentracija radona.

Trebali bi prvo njima objasniti zašto "nisu" prije znali, zašto tri godine nisu ništa poduzimali, nego su šutjeli i što će sada, kada je istina izašla na vidjelo, poduzeti! Tko će preuzeti odgovornost za nečinjenje, koje je dovelo do neospornog poigravanja sa zdravljem mališana i djelatnika tih ustanova? U Puli su barem sazvali konferenciju za novinare, nisu se "oprali", ali su javnosti poslali umirujuće poruke. Umjesto da se čitava Istra podigne na noge, drugdje i dalje šute, a u roditeljima kuha opravdana ljutnja. Organiziraju se preko Facebooka, traže odgovore i odgovorne. Netko zaista mora odgovarati.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961