Zanimljiv je taj čovjek Aljoša, iz obitelji Đurić. Poznajem ga desetljećima i znam da je dobar čovjek. Stari punker, Rattus, miroljubiv tip. Čovjek poželi barem djelić neobičnosti kakva krasi Aljošu. Kaže on da je doktor za aute. Mjesecima se u Puli prepričavao događaj kad je rastavio stojadina do posljednjeg vijka i ponovno ga sastavio. Voljela bih barem djelić Aljošine neobičnosti pa da rastavim stojadina ili barem sastavim kišobran.

Neobičan je taj čovjek Aljoša, iz obitelji Đurić. Kaže on - nisam osoba, nego Čovjek. Ljudi, nema tu nimalo ludosti kao što se na prvo čitanje čini. Zanimljivo je što rječnik hrvatskog jezika zbori o osobi i čovjeku. Osoba je, veli Anić, svaki čovjek pojedinačno, a u filozofskom smislu biće koje se izriče samo od sebe u činu u kojem shvaća, želi i ljubi. Pod trećim objašnjenjem Anić upućuje na značenje riječi lice, pa tako, osim objašnjenja da je riječ o prednjoj strani glave, doznajemo da lice može biti vojno, konjsko, lisičje, ptičje, dok se za onoga bez osobnosti kaže da je bezličan, bez lica.

Definicija pak čovjeka puno je šira i kompleksnija. Antropološki, čovjek je najrazvijenije živo biće na Zemlji, potpuna i cjelovita ličnost, čovjek je etnološki muž, a božji čovjek je onaj koji je oličenje potpune vjerske predanosti, gotovo nezemaljske dobrote i sućuti, sveti čovjek. Čovjek, latinski homo, može biti velik, i činiti velika, dobra djela. Otud i naziv humano djelo, koje može biti i nehumano, a nikako se ne može, u istom značenju, reći osobno i neosobno djelo. Kad je nešto čovječno, onda je dobro, a kad je nečovječno, onda je loše. Čovjek je, dakle, u svojoj biti, dobar. A kad nije dobar, onda je nečovjek.

Aljoša kaže da ima svoju slobodu, što nipošto ne znači da se ne pridržava zakona. Poštuje univerzalni prirodni zakon koji kaže ne ubij, ne kradi, ne laži, ne radi na tuđu štetu, nikog ne ozlijedi. "Ja svojim djelovanjem nisam nikoga ozlijedio, ubio, nisam nikoga oštetio, nikoga varao, a nad mnome se, bez ikakvih dokaza o nadležnosti, postupilo kao da sam najveći svjetski terorist. To je u biti zločin nad čovjekom", kaže. Koliko političara poznajete koji ne lažu, ne muljaju, ne ostvaruju materijalnu korist zloupotrebljavajući svoj položaj i time ne čine drugome štetu?

Aljoša je, kaže, raskinuo ugovor sa zajednicom, sa sustavom. Sustavom koji je nagrižen poput ruzinave olupine nasukane na sprudi, u kojem je odlično korporativno - političkoj eliti, a ostalima je manje dobro ili loše. Sustavom koji, nakon što je izgrizao vlastito tkivo, u kojem se legitimira ustaški pozdrav, u kojem nema novca za teško oboljele ali ima za uhljebe, napuštaju mladi, a stariji će teško dočekati pristojnu penziju. Pa će možda umrijeti od gladi, umjesto od starosti. Možda je Aljoša pobjegao od takvog sustava, u čemu nipošto nije usamljen. Tko, uostalom, ne bi poželio tako nešto? Napustiti loš posao, ako ga imaš, kuću, birtiju i naprosto se odsustaviti. Postati čovjek.

Zanimljiv je taj čovjek Aljoša, iz obitelji Đurić.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961