U osam dana nabrao bi 300.000 eura i onda u sedam dana sve to izgubio!

OVISNOST MODERNOG DOBA: PRIČA KOCKARA IZ UNUTRAŠNJOSTI ISTRE

U osam dana nabrao bi 300.000 eura i onda u sedam dana sve to izgubio!

0
(M. MIJOŠEK)

Prvi puta zaigrao je na aparate u Novigradu. Činilo mu se to dobrim načinom da riješi financijske probleme. Nikada nije pio alkohol, nije probao drogu, ali je postao ovisan o kocki. Poticaj je zarada, ali i zabava, to je poput adrenalina. U kasinu zaboraviš na sve probleme. Izgubiš osjećaj za prostor i vrijeme.

- Kockao sam cijele noći, od jutra do sutra. Tresao bih se ispred vrata kasina u Portorožu čekajući da se otvore i da se konačno dočepam aparata. Desetak godina trajalo je pravo ludilo, a strast prema kocki nije me napuštala dvadesetak godina. Na elektronskom ruletu, s obzirom da dobro pamtim kombinacije, znao bih dobiti po 20, 30 tisuća eura na noć, i onda nakon dva dana sve to prokockati. Na turneji od Lipica, Sežane i Škofija do Portoroža 2001. godine s dvije tisuće eura u džepu u sedam, osam dana nabrao sam 300.000 eura plusa i onda u sedam dana sve to izgubio. Novac iz kasina ima lastik jer mu se opet vrati - kako dođe tako i otiđe, priča nam ovaj pedesetogodišnjak koji kaže da ga je osvijestila spoznaja da je na aparatima zadnjih desetak godina sve teže nešto dobiti.

Danas se, barem tako tvrdi, uspijeva kontrolirati. Vidio je što kocka radi ljudima koji bi odjednom prokockali mjesečnu plaću, zbog kockarskih dugova prodavali automobile, stanove, kuće i firme, djeca su im ostala bez kruha, počeli su krasti ili su digli ruku na sebe.

- Nema onoga na svijetu koji ima dobar život i ide u kasino, uvjeren je.

Naš sugovornik (ime poznato redakciji) kaže da ova pošast nije zaobišla ni Istru. Tvrdi da se uspio izvući iz začaranog kruga u koji je kročio sa svega 19 godina. Danas je prešao pedesetu, u međuvremenu se rastavio, kuću pustio ženi. Svoje je kockarsko iskustvo odlučio anonimno podijeliti s javnošću kako bi upozorio supatnike da se okane kockanja jer posljedice mogu biti tragične. Patološki kockari prvo potroše sve što imaju, potom prodaju stvari iz kuće, posuđuju od prijatelja i rodbine, a ima ih koji završe u svijetu kriminala i krađe. Ovisnost o kocki, klađenju i igrama na sreću možda nema razmjere epidemije kakve joj sve češće pripisuju, ali zvoni na uzbunu. Kao i sa svim drugim ovisnostima, tako i s kockanjem, nisi ni svjestan koliko si zaglibio dok ne dođeš pred zid i suočiš se s posljedicama, uključujući i one najdrastičnije.

Kockanje je, tvrdi , sve raširenije, kako među mladima tako i među starijima. Mladi dolaze u kasino i ljube novčanicu od 50 kuna koju su osvojili. Vremešnoj Slovenki koja je zakoračila u deveto desetljeće života sin je dao zabranu igranja u Sloveniji pa dolazi preko granice u hrvatski dio Istre...(Gordana ČALIĆ ŠVERKO)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU