Sve što je lijepo kratko traje, pa je tako kratkog vijeka bila i euforija koja se podigla nakon što je Istra 1961, poslije 17 neuspješnih pokušaja, napokon uspjela u susjedskom derbiju svladati Rijeku. Nije to bio trijumf Davida nad Golijatom, bilo je to i nešto više jer na "Drosini" više nemaju para ni praćku da kupe, o nekom razornijem oružju da i ne pričamo, no bez obzira na taj trijumf kojeg nisu očekivali niti oni najzagriženiji optimisti, njime su se igrači pulskog prvoligaša "hranili" dan-dva, a onda je uslijedio povratak u surovu stvarnost.
- Lijep je osjećaj pobijediti, pogotovo protiv Rijeke, drago mi je zbog nas samih što smo u tome uspjeli, a posebno mi je drago zbog naših Demona, jer znam koliko im ova pobjeda znači. Stalno su uz nas, daju nam veliku podršku, na svakoj utakmicu navijaju za klub i s ova tri boda smo im se barem malo odužili na svemu - rekao je Darko Raić Sudar, trener Istre 1961 koji je taj trijumf već potisnuo i okrenuo se tekućoj problematici. - Osjećam pomalo kod igrača da to više nije to i da im je strpljenje pri kraju, a najveći problem je što se ne vidi svjetlo na kraju tunela. Bilo bi donekle lakše da netko dođe i kaže strpite se još malo, 10 ili 20 dana, možda i mjesec, pa će se neke stvari početi rješavati. Na žalost, ovdje se ništa ne zna i ta neizvjesnost je najgora i najteža za nas. (I. CEROVAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU