U Istri i Hrvatskoj kroničan je nedostatak liječnika svih profila, medicinskih sestara i ostalog zdravstvenog osoblja. Poslodavci vrlo teško u ovoj zemlji pronalaze slobodne informatičare. Kao igla u plastu sijena traže se nastavnici matematike, fizike, informatike, biologije… Nema slobodnih vodoinstalatera, zidara, stolara, keramičara, varioca. Ovog proljeća opet je nemoguće naći dovoljno radne snage za rezanje maslina kao što je bio problem i za berbu. Ugostitelji su u paničnoj potrazi za kuharima. Nude im i do 10.000 kuna neto plaće, nitko se ne javlja. Nema ni sezonskih konobara, sobarica, spremačica. Pronaći ženu koja će čistiti apartmane ili čovjeka za održavanje bazena i okućnice ravno je zgoditku na lotu.

Gdje su nestali svi ti ljudi? Jesu li baš svi otišli preko granice, uposlili se sami ili kod privatnika, otišli u mirovinu ili vječna lovišta? Ili se s druge strane toliko povećao broj radnih mjesta u Istri za koje nema adekvatnih radnika?

Otvara se pitanje koji su to profili radnika prijavljeni na zavodima za zapošljavanje? Što predstavlja brojka od pet i više tisuća nezaposlenih radnika prijavljenih na burzi - rada? Pucaju li nezaposleni samo na posao u marketingu ili ugodnoj kancelarijskoj hladovini županijskih, općinskih i državnih službi? Jesu li stanovnici Istre previše lijeni da bi radili, previše komotni da bi putovali u drugi grad, previše tromi da bi se prekvalificirali? Jesu li u konačnici postali previše stari, previše bolesni? Možda odgovor leži u kombinaciji svih tih uzroka, i još mnogih drugih.

Velik broj stanovnika Istre živi od neke rente, najčešće iznajmljuje smještaj turistima i u toj uspavanosti nemaju ambicije potruditi se više od minimalnog. Pored nekretnina koje su naslijedili ili izgradili nemaju previše potreba za promjenom. Nisu sretni, ali se ne miču s mjesta.

S druge strane turistička industrija je prerasla sve dostupne resurse radne snage u Istri i Hrvatskoj i nesmiljeno nastavlja galopirajućim rastom. Hoteli, resorti, naselja i kuće za odmor na poluotoku s desecima tisuća bazena niču kao gljive poslije kiše od priobalja pa sve do ispod Učke. Radnika koji će to servisirati naprosto nema.

Ne zaboravimo da su kroz slične priče prošli i naši susjedi sa sjevera. Sada u austrijskim, švicarskim i hotelima na sjeveru Italije plahte mijenjaju istočni nam susjedi. Jednostavno su nas preskočili na svom putu prema zapadu. Tko će onda doći raditi u Istru?

Sve nas to upućuje da Hrvatska ne bi trebala biti izbirljiva kada traži radnike bilo da su to kuhari, profesori ili liječnici. Možda smo i mi nekome Zapad? Možda smo i mi nekome poželjna zemlja za život? Zbog čega se restriktivno postavljati prema izbjeglicama? Prema stanovnicima bližih ili udaljenijih zemalja istoka. Migracije su se u pravilu u povijesti kretale od istoka prema zapadu, pa zbog čega očekivati da će se u toj demografskoj struji nešto mijenjati. Ona je poput gravitacije. Promijeniti se jedino trebamo mi sami i prihvatiti pridošlice. Što prije to za nas bolje.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961