Prometni problemi su svakodnevica s kojom se danas s manje ili više uspjeha moraju nositi sve urbane sredine. Iako ih možemo podijeliti na nekoliko segmenata, svi su oni povezani i međusobno ovisni, a izbjegavanje sistemskog rješavanja bilo kojeg od njih stvara dodatni pritisak na sve ostale. Ni Pula nije pošteđena takvih problema, a oni se podjednako ogledaju u oštećenim kolnicima, kroničnom nedostatku mjesta za parkiranje, ne baš efikasnom javnom gradskom prijevozu za koji je zadužen Pulapromet i u onom za koji su zaduženi pulski taksisti. Grad živi svih 365 dana u godini, premda nam se nekad može činiti kao da je u zimskim mjesecima prikopčan na aparate koje je netko odavno isključio, samo ih je zaboravio skinuti s pacijenta.

S druge pak strane, u ljetnim mjesecima grad diše "punim plućima", odnosno na škrge i to samo onoliko koliko to dopuštaju velike vrućine i nesnosne gužve na ulicama i prometnicama. Za prženje na suncu i reguliranje prometa na kritičnim gradskim raskrižjima angažirani su pripadnici prometne mladeži, koji unatoč svoj žilavosti i namjeri da taj važan zadatak obave kako treba nemaju dovoljno potrebnog vozačkog iskustva. Na gradskim prometnicama u istom trenutku imamo omjer jedan naprema jedan onih koji negdje voze i onih koji se vrte u krug u bezuspješnom pokušaju da nađu parkirno mjesto. Tu bi se situaciju moglo riješiti na način da Grad stavi rampu i zabrani promet po užem gradskom središtu. Za one koji žele u Pulu trebalo bi osigurati nekoliko gradskih, Pulaprometovih autobusa koji bi kružnom vožnjom po popularnim cijenama skupljali goste s lokacija na rubnim dijelovima grada na kojima bi bilo organizirano parkiranje. Ali to Pulapromet ne može odraditi dok god na svojim obavijesnim tablama ima vozni red, kao da se radi o polascima i dolascima na nekoj važnijoj međunarodnoj zračnoj luci, a ne o autobusima koji bi se trebali stalno vrtjeti. Da je autobusa i polazaka više, pogotovo prema daljim gradskim kvartovima, te da oni voze u duhu ljeta - do kasno u noć, svatko bi dobro razmislio koliko je uopće pametno u grad ići automobilom. Budući da nije tako, Puljanima i njihovim gostima ostaje malo izbora. S izvjesnom dozom mazohizma mogu u grad automobilom, gdje im nitko ne jamči da će stići na vrijeme ili naći mjesto za parkiranje, a istovremeno to znači da neće s društvom moći popiti čašu dvije vina ili piva. I tu se otvara prostor za pulske taksiste, koji najprije moraju popraviti vlastitu sliku u javnosti, a onda ponuditi Puljanima alternativu. "Do doktora možete po popularnim cijenama i s nama" ili "Ako piješ, ne vozi. Pozovi taksi", dva su moguća slogana. Mogli bi promijeniti (ne)službenu poslovnu politiku, iskoristiti dolazak turista, ali učiniti i neki zaokret prema svojim sugrađanima, od kojih bi, da imaju bolji imidž i povoljnije cijene mogli živjeti cijele godine. Držim da će ih dolazak ozbiljne konkurencije, a spominju se Taxi Cammeo i Uber, natjerati na neravnopravnu borbu u kojoj nema zajamčenog pozitivnog ishoda. Neki od njih će se trgnuti, a za neke će biti kasno. No, dok god se voze jednosmjernom ulicom neće moći računati na podršku građana, a njihovo će povjerenje ponovno morati zaslužiti.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961