PIŠE BORKA PETROVIĆ
Sigurnost pod lupom lopova
Neobična crtica iz svakodnevnog života o krađi cjelokupnog inventara valbandonskog beach bara - teških masivnih stolaca, klupa i stolova od hrastovine - koji su, tijekom noći, nestali iz pomoćnog objekta iz dvorišta obiteljske kuće, a koju su nakon Glasa Istre prenijeli i ostali mediji, otvorila je pitanje učestalosti krađa u našoj županiji. Dok većina ljudi na to gleda samo kao na "crticu" iz crne kronike, drugi tek kada se nešto dogodi njima samima ili nekom od njihovih bližnji postanu bolno svjesni da svatko od nas može postati metom krađe, ali i žrtvom nekog drugog kriminalnog djela.
Dvadesetogodišnjak počinio šest teških krađa, pulska policija uhitila serijskog provalnika, policija ih zatekla u krađi željezničke konstrukcije na Vallelungi, maskirani napadači opljačkali poslovnicu IKB-a u Bašaniji, priveden serijski provalnik koji je krao po Manjadvorcima i Puli - samo je dio prošlotjedne "crne statistike" koja poziva na pojačani oprez. No, nažalost, kako je na prošlotjednom predavanju u Županijskoj komori Pula kazao kriminalist Željko Cvrtila, na sigurnost se još uvijek gleda kao trošak, a ne kao ulaganje! Iako se seminarom o zaštiti privatne imovine u turističkoj sezoni upravo privatnicima željelo ukazati na koje sve načine mogu zaštititi vlastitu imovinu, odaziv na predavanje bio je iznimno loš. Odgovor na pitanje zašto, teško je dati. Smatraju li ljudi da se u sigurnost ne valja ulagati? Misle li da se tako nešto ne može dogoditi njima, ili da si jednostavno sami ne mogu pomoći?
Gradovi poput Pule, u kojima radi turizma u ljetnim mjesecima stanovništvo naprosto nabuja po broju kriminalnih djela, mogu stati uz bok metropoli poput Zagreba, kazao je Cvrtila u svom predavanju koje je kod mene osvijestilo dvije stvari. Prva je ta da brojni turisti u našu županiju i grad dolaze upravo iz razloga što se ona smatra sigurnom regijom. No, to "sigurna" za njih znači da ovdje ne padaju bombe, nema terorista i većih nereda. Ne znači da nema provala, krađa, razbojstava, prijevara, silovanja ili droge… Jer, velik broj turista koji dolazi za sobom povlači i brojne lopove - kriminalce koji se bave krađom novca, nakita, mobitela, pa i ugostiteljske opreme ali i organizirane bande, dilere…
Primjerice, u Štinjanu se većina provala događa upravo u vrijeme održavanja masovnih ljetnih festivala. Krivci, naravno, nisu festivalski gosti (mada i toga vjerojatno ima), već oni koji ovdje ciljano dolaze pljačkati na "plodno tlo", pa su tako tih dana učestale provale u turističke apartmane, ali usput uvijek "strada" i koja obiteljska kuća. Kako se zaštititi pitanje je na koje nema jednoznačnog odgovora - pas koji laje, kamere i alarmi, protuprovalna vrata i prozori samo su dio mogućnosti ali ne i garancija da vas neće opljačkati. Jer, lopovi su tu, među nama i dobro snimaju svaku našu kretnju - znaju kada ste kod kuće, a kada niste, koliko vas dugo neće biti i, na kraju krajeve, isplati li vas se uopće opljačkati.
Meta s početka moje priče, vlasnik beach bara, vjerojatno im je dugo bio na piku i lopovi su dobro znali što i kada ukrasti, ali i kome ukradeno preprodati. Nedovoljno zaštićeni pomoćni objekt na kraju parcele, mrak i dovoljna udaljenost od susjeda, bio je za njih tek pozivnica koju, očito, nisu mogli odbiti.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
