PIŠE: BORKA PETROVIĆ

Vlasništvo je svetinja, kada su prava, ali i obveze u pitanju


Usred pješačke zone, u samom centru grada, sa zgrade u Ciscuttijevoj 9 u Puli, odlomio se jučer veliki komad fasade i rasuo po ulici. Mada je bilo oko podne, kiša je ispraznila gradske ulice i nitko nije nastradao. Ovoga puta!
Po pulskim se ulicama treba oprezno hodati, to znaju mnogi. Za svake jače kiše i vjetra, a posebice u zimskim mjesecima, sa natopljenih zgrada padaju komadi fasada. "Kamenom kišom" posebno je pogođen centar grada. Nekada padaju sitni kamenčići, nekada gromade koje nekoga mogu i ozbiljno ozlijediti, da ne kažemo usmrtiti jer se takvi incidenti najčešće događaju upravo u onim dijelovima gdje je fluktuacija ljudi najveća.
Mada Grad Pula i pulska turistička zajednica već godinama doista ulažu napore u saniranje derutnih fasada i to kroz projekt "Dolcevita", u sklopu kojega znatno sufinanciraju troškove uređenja fasada u starogradskoj jezgri, takvi napori očito nisu dovoljni. Tu i tamo u cijelu priču uskoče vatrogasci i opasne dijelove fasade otuku, no problemi time nisu riješeni.
Kako tome doskočiti, kako natjerati one koji nemaju da počnu brinuti o svojoj imovini? Jer o tome je ovdje zapravo riječ - vlasništvo je svetinja kada su prava, ali i obveze u pitanju.
Dio problema u našoj starogradskoj jezgri vjerojatno počiva i na činjenici da su u starom gradu mahom ostali živjeti stanovnici starije životne dobi, umirovljenici s mizernim mirovinama kojima penzija nije dovoljna niti da pokriju osnovne životne potrebe, a kamoli saniraju fasade. Stambene pričuve su im prazne pa neki nemaju dovoljno niti za popraviti krov koji im pušta, što nerijetko dovodi do svađa među susjedima. Gladan sitnom ne vjeruje, pa tako ni onoga u prizemlju ne zanimaju previše lokve na tavanu.
U nekim razvijenijim zemljama centri gradova najskuplji su za život, jer je u njima građanima sve pod nosom. Kod nas je, čini mi se obrnuto. Zgrade su derutne i sve više mladih obitelji bježi iz grada na periferiju, u novogradnju bez duše. Ljeti im smetaju rijeke turista, buka i nemogućnost normalnog spavanja i parkiranja, zimi je grad poluprazan jer je sve podređeno turističkoj sezoni. Ljudi koji u takvim derutnim zgradama ostaju živjeti često nemaju dovoljno da ih urede, no nemaju dovoljno niti da se odsele i njih prepuste drugima. Nerijetko zato što su stanovi na periferiji skuplji, ali i zbog našeg "sjedilačkog" mentaliteta.
Gdje smo se rodili, tu ćemo i umrijeti, deviza je mnogih koji na mogućnost prodaje stana, za kojeg de facto ne mogu brinuti, gledaju kao na svetogrđe. Mentalitet Engleza, koji nakon umirovljenja rasprodaju svu svoju imovinu da bi otišli uživati na suncu u Španjolskoj, mi ne možemo niti sanjati. Ovdje je stan svetinja koja se predaje "s koljena na koljeno" ma u kakvom stanju bila.
Na kraju krajeva, koga briga padne li kome kamen na glavu dok je fasada svačija i ničija i nitko zbog toga neće biti kažnjen. Vlasnici sliježu ramenima jer nemaju, prolaznici koji žive u možda istim zgradama njurgaju i gledaju u nebo - ne hoće li kiša, već pada li kamenje! (Borka PETROVIĆ)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom