PIŠE: VANESA BEGIĆ

Miris eura


(Ne)vremenu unatoč, turistička predsezona po svemu sudeći počet će vrlo brzo. Tisuće Engleza dolazi u Bi Village, što je i više nego dobar podatak za početak sezone. Predsezona je najbolji uvid u predstojeću sezonu te u velikoj većini slučaja i nagovještaj kakva će sezona biti. Kao iz poslovice, ako se po jutru dan poznaje, tako se i sezona prema predsezoni poznaje. Premda velika većina privatnih iznajmljivača počinje nešto kasnije puniti apartmane, tek u lipnju, a neki samo tijekom srpnja i kolovoza kada je špica, neki su iznajmljivači već po malo počeli nagovještavati svojim podstanarima da potraže novi smještaj od 1. svibnja ili od kraja travnja, jer ipak treba "narihtat" stan, da bude lijep, mirišljav, ofarban za goste. Za podstanare manje-više.

Pronalaženje stana u Puli, ali i u drugim istarskim gradovima, koje bi postalo podstanarsko gnijezdo za mlade obitelji gotovo je pa nemoguća misija. Iako je, govoreći konkretnu za Pulu, grad sve veći i sve širi, svaka poljana postaje stambeno naselja, a stanovnika na svakom popisu sve je manje. Krajem devedesetih godine kada je u Puli bilo više stanovnika, nitko nije bio bez podstanarskog stana, sve je bilo lakše. Možda i zbog poznate parole "Imaš kuću, vrati stan". Ili tada mlade obitelji nisu uvijek tražile podstanarski stan, puno njih je živjelo s roditeljima po principu "gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna". No, kakogod, danas se svi, ili skoro svi bave turizmom, a podstanari su tu manje bitni, jer ipak, turisti donose euriće.

Neki iznajmljivači se toliko "ufuraju" u priče o turistima, da je s njima gotovo pa nemoguće izmijeniti pokoju rečenicu, a da tu nisu spomenuti turisti, koji imaju upaljenu klimu koja vrti sto na sat, a naravno, prozor je otvoren, ili kako od turista nema mira. No, ti isti, kada broje "euriće", se uglavnom ne žale na turiste koji baš ne vode računa o klimi, koji ne zatvaraju baš pažljivo slavine i koji usput, posebice ako se radi o kakvoj skupini mladih momaka, unište kakav komad namještaja. Jer, miris novca, posebice eura, je ipak poseban.

A podstanari? Ne smiju zatrudnjeti, imati ljubimce, biti nezaposleni, moraju biti tihi, uredni, sve lijepo pospremit. Istina, ima svakakvih priča, puno je ljudi imalo izrazito negativna iskustva s podstanarima, i to ne samo s kršnim samcima, već i s obiteljima, s i bez djece, s neodgovornim vlasnicima ljubimaca. Svaka je priča posebna i ne može se tu generalizirati.

No, ipak, turisti su posebna priča, i svatko tko imam ikakav stan "viška", bila to makar neka polu šupa, pretvara je u turističko gnijezdo, želeći u što kraćem periodu što više zaraditi, uz što manje muke. Bilo bi idealno imati turiste koji ostaju najmanje dva, pa zašto ne, i tri tjedna, i koji su cijeli dan negdje okolo, tu samo spavaju i relativno su uredni. Ako ostaju kratko, tu je više posla, pranje, glačanje, pospremanje. A s podstanarima nema posla, spremanja, čišćenja, dočekivanja na aerodromima, klime koje im puše baš kako ne treba. Doduše, nema ni eura. Ako se zbroji zarada za podstanarstvo tijekom cijele godine, i zarađeno tijekom sezone, plus vrijeme utrošeno za čišćenje i sve ostalo, pitanje je gdje je zarada bolja i lakša? Gdje je ljepši miris 'love'?

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater