GIUSTO CURTO
IME MU SE NIJE SMJELO SPOMINJATI: Čuvar dijalekta u izumiranju i pjesnik u gradu koji je postao mit
Rovinjski pjesnik Giusto Curto umro je u svom rodnom gradu 31. svibnja 1988. godine. Imao je 79 godina. Sugrađani određene dobi sjećaju ga se kako sjedi sam uz kavu i cigaretu (najčešće u Rio baru ili na terasi restorana Brodić) s papirom na stolu i perom kojim je odmjerenim pokretima utiskivao novi stih. Kad bi mu se neko približio, on bi stao i rado prihvaćao razgovor. Nije skrivao svoje misli već ih je darežljivo dijelio s poznanicima pa se tako i meni događalo da sam, sjedeći uz njega, uživao dok je na glas čitao stihove na starom rovinjskom dijalektu.
Giusto je bio sav u svom jeziku, njegov duboki glas podsjećao me je pri svakom susretu na Homerove stihove, ili bolje na samog grčkog pjesnika koji je život pretakao u stih i gradio mit. Poput mnogih drugih Rovinježa, dugujem tom čovjeku dobar dio ljubavi koju gajim za svoj rodni grad i za stari rovinjski dijalekt, a to nije mala stvar. Giusto je bio svjestan da je njegov svijet postupno i nemilosrdno nestajao i zato je u posljednjim godinama života pisao i bilježio grozničavim tempom, tipkao stihove, kazališne komade i bilješke o životu i radu rovinjskih ribara i seljaka, umnožavao papire i dijelio ih sugrađanima s preporukom koja je podsjećala na molitvu: "Predajem ti svoj rad jer se njime opirem zaboravu". Dodao bi i drugu bitnu preporuku: "Znaj da sve što vrijedi trajat će u vremenu". Giusto je vjerovao u svoje stihove poput vjernika koji vjeruje u uskrsnuće duše. Dugujem mu ljubav prema svom gradu i tračak vjere. Povodom obilježavanja tridesetogodišnjice smrti rovinjska Zajednica Talijana upriličila je u multimedijalnom centru dirljivi program tokom kojega su članovi Zajednice predstavili Giustove pjesme i odlomke njegovih komedija te knjigu koja sadrži novu zbirku iz njegove bogate dramske produkcije.
Nadalje, rovinjska udruga koja nosi njegovo ime upriličit će 22. svibnja (utorak) u kazalištu Gandusio zanimljivu izložbu koja spaja Giustove pjesme s fotografijama rovinjskih dimnjaka domaćeg majstora fotografije Virgilia Giuricina. U subotu, 26. svibnja, opet u kazalištu Gandusio, udruga Giusto Curto ponudit će multimedijalnu predstavu (spoj muzike i pjesme uz video uratke). Dakle, ovih dana grad živi u sjećanju na svog pjesnika pa se valja nadati da će građani te napore prihvatiti i dostojno ih pratiti.
Hommage Giustu Curtu je ujedno hommage starom rovinjskom dijalektu koji izumire. Nažalost, sve je manji broj Rovinježa kojima je taj arhaični romanski idiom materinji jezik. Rovinjska Zajednica Talijana ulaže poprilično truda kako bi prenijela na nove generacije elementarno znanje o prastarom istriotskom govoru: održavaju se tečajevi, rovinjski se dijalekt prenosi i zavičajnom nastavom u talijanskoj osnovnoj školi... (Elio VELAN)
OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
