Posljednji dan ovogodišnjeg Festivala plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu bio je najbolje posjećen tijekom ovogodišnjeg izdanja. Program je započeo na trgu predstavom "Cualquier manana" čiji su izvođači i autori Álvaro Esteban i Laura Aris Alvarez.
Jednog jutra
Oni su predstavili kraći intimni duet, odnosno tjelesno putovanje u sadašnjost kako bismo shvatili da se prošlost ne vraća, da djelići slagalice više ne pristaju jedan uz drugi kao nekoć, a sve to igrom pokreta i sklada.
"Cualquier Manana" (Jednog jutra) rezultat je suradnje dvoje neovisnih umjetnika u projektu nazvanom "Anatomija slomljenih stvari", kojim se Laura Aris bavi protekle tri godine.
Alvaro Esteban je nakon brojnih godina rada pod palicom raznih koreografa i kompanija počeo otkrivati vlastiti pokret uz podršku meditacije i tehnika razvijanja svijesti, s naglaskom na razvoju svijesti, tjelesnom, emotivnom i energetskom. Laura Aris Alvarez je plesačica, koreografkinja i priznata međunarodna pedagoginja. Dobitnica je nagrade Lladró za najbolju plesačicu na Festivalu de Valencia 1999. Gostovanje predstave ostvareno je uz pomoć programa Accion Cultural Espanola - program ACE/PICE.
Potom je u Kaštelu uslijedila predstava "Birdie", koju je izvela kazališna kompanija Agrupación Senor Serrano. Lani su se oni predstavili na ovome festivalu predstavom "A House in Asia", no sinoćnje im je ostvarenje bez daljnjega dinamičnije i sugestivnije, s koherentnijim tijekom radnje i razvijenijom po(r)ukom koja se dade iščitavati kroz čitavu predstavu i, za razliku od prošle godine, sam vizualni prikaz bio je bolje koncipiran.
Dvije fatamorgane, odnosno dva svijeta, dvije zbilje, jedan polazni kontrapunkt koji se razvija kroz tu multimedijalnu predstavu i video. U jednoj su zbilji, kroz naslove i isječke iz novine, te dokumentarne fotografije i inserte prikazani ratovi, suša, masivna krčenja šuma, zagađene obale, iskorištavanje radne snage, politička nestabilnost, loši higijenski uvjeti, progoni, prisilne deportacije, zloporaba prirodnih resursa, a s druge je strane blagostanje, sve suprotno, prosperitet, mobilnost. A dva svijeta povezana su pticama. Ptice selice. Migranti. Leteći migranti. Pravi migranti o kojima se danas piše i govori više nego ikada. I ptice i migranti prelaze veliki put do svojih novih odredišta. Taj je put prepun opasnosti, od elementarnih nepogoda, ratova, ljudskog djelovanja. Neće svi migranti stići do odredišta. Neće niti sve ptice. A svjetovi tako različiti. Migranti bježe od ratova, siromaštva, diktatura, neimaštine želeći stvoriti bolju budućnost. Ptice zbog klimatskih uvjeta preživljavanja. Kretanje. Neprekidno kretanje.
No, prije gotovo 55 godina snimljen je i jedan film koji je uvelike utjecao na filmsku povijest, a gdje su priče prikazane na posve drukčiji način. Na način koji je podložan brojnim interpretacijama i koji je protkan tim velom misterioznog, što je i danas zanimljivo za višestruke interpretacije.
"Ptice" (The Birds) su horor film Alfreda Hitchcocka iz 1963. Film je snimljen prema istoimenoj kratkoj priči koju je napisala Daphne du Maurier, a govori o napadima ptica na ljude u kalifornijskom mjestu Bodega Bay. U originalnoj priči koju je napisala Daphne du Maurier, a prema kojoj je film temeljen, ptice napadaju Veliku Britaniju, ne Kaliforniju.
Hitchcockove ptice
Hitchcock je inspiraciju za film dobio iz članka kalifornijskih novina Sentinel objavljenog 1961. U članku je pisalo kako su ptice u mjestu Santa Cruz pokazivale čudno, pa i agresivno ponašanje. Ne tako davno objavljena je, a vezano upravo za problematiku tog filma, vijest da su neke čudne alge uzročno-posljedičnom vezom bile "krive" za takvo ponašanje ptica.
Potom se predstava razvija u nekoliko smjerova tako da se na trenutke gubi primarna nit naracije odnosno kontrapunkta između dvaju svjetova gdje su ptice lajtmotiv, ali zato se otvaraju mogućnosti posve novih iščitavanja.
Nekada vrlo ozbiljno, drugi put uz malo humora, to je i kritika ljudskom rodu, svijetu, a uz niz posebnih efekata, pokazuje se ta vizija svijeta. Iako se na trenutke određeni segmenti predstave mogu činiti kao nepretenciozni kolaž zbog brojnih kolosijeka koje prate, nakon promišljanja o određenim sekvencama, shvaća se da je sve povezano i da se iz tih predodžbi naknadnim iščitavanjem dade percipirati još dublja povezanost stvarnosti i da postoji uzročno-posljedična veza sa svakim prikazanim segmentom, a mogućnosti interpretacije su višestruke.
"Birdie" je do sada dobila brojne pohvale i pozitivne kritike gdjegod je prikazana. Agrupación Senor Serrano – kazališna kompanija Agrupación Senor Serrano stvara originalne produkcije temeljene na pričama iz suvremenog doba. Osnovao ju je Alex Serrano u Barceloni 2006. Kompanija koristi obilje inovativnih i vintage alata kako bi proširila granice kazališta koje stvara. Temeljene na kreativnoj suradnji, produkcije Senor Serrana kombinacija su scenske izvedbe, teksta, videa, zvuka i maketa, kako bi uprizorile priče o proturječnim vidovima iskustva današnjeg čovjeka. Izvođači su Vicenc Viaplana, Pau Palacios, David Muniz, a autori Alex Serrano, Pau Palacios i Ferran Dordal.
Na kraju još jednog izdanja ovoga festivala mnogi od posjetitelja su potvrdili da je doći ovdje i odgledati predstave uvijek lijepo iskustvo i poseban užitak, a neki su rekli da očekuju u narednim izdanjima i nešto novo, neko osvježenje, primjerice diskusije o predstavama, performanse, izložbe, tako da taj festival uvijek ide uzlaznom putanjom. Otvorenjem Mediteranskog plesnog centra koji će raditi kroz cijelu godinu, zasigurno ne bi trebalo nedostajati pozitivnih iznenađenja.
Ove godine kao zanimljivost navedimo izvrsne aktere iz Slovenije u kraćoj formi "Alien Express" kao duhovito, nepretenciozno, ali dinamično i maštovito djelo, dok je "Birdie", ali govoreći u okvirima ovogodišnjeg izdanja, bila nešto novo, iako smo sličan takav pristup, doduše ne toliko razrađen, već vidjeli u Savičenti. (Vanesa BEGIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)