Nakon što je osvojio Južni pol, mladi, ambiciozni i već dobrano potkovan iskustvom Davor Rostuhar osvaja dvorane širom Hrvatske gdje s ljudima dijeli priču o svom Polarnom snu. Prošli je vikend gostovao u Rovinju, danas s početkom u 20 sati multimedijalno predavanje "Polarni san" o prvoj hrvatskoj ekspediciji na Južni pol održat će u pulskom Circolu s početkom u 20 sati, u četvrtak, 24. svibnja je u Labinu u 19 sati u Narodnom muzeju, a u Poreču u Gradskoj knjižnici i čitaonici gostuje u petak, 25. svibnja u 19 sati. Multimedijalno predavanje "Polarni san" kombinacija je intimnih audiovizualnih zapisa putovanja jednog čovjeka, koji putem do ostvarenja svog sna, zapravo putuje duboko u samog sebe. Cijeli proces je dokumentiran, od samog začetka sna do njegova ostvarenja. Putem se autor slama, izlazi iz okvira onoga što je vjerovao da je maksimum njegovih mogućnosti, diže se i pada i naposljetku doživljava trijumf na način na koji nije mogao niti zamisliti. U sklopu predavanja, Rostuhar predstavlja svoju sedmu knjigu i prikazuje svoj prvi dokumentarni film.

Među 26 ljudi na svijetu

Uz ovu "istarsku turneju" razgovarali smo s Rostuharom, kojem je dolazak pred ovdašnju publiku bio dovoljno dobar razlog da se žrtvuje plan o "danas ne idem nikud" ideji i krene pravac na predavanje u čijem u središtu bili odgovori pitanje: Što čovjek mora napraviti da bi ostvario svoj san? To, svakako, ovisi što čovjek sanja, ali ako se može prema Rostuharovom snu suditi - samo je nebo granica. On je u potrazi za ostvarenjem svog sna posegnuo na kraj svijeta. Doslovno. Postao je prvi Hrvat koji je pješice stigao od obale Antarktike do Južnog pola i 26. čovjek na svijetu koji je to učinio posve samostalno.

Ekspedicija je trajala 47 dana, tijekom kojih je prešao 1163 kilometara sam, bez dostave hrane, vukući svu opremu u saonicama teškim 135 kilograma te bez upotrebe vanjske energije poput vjetra, pseće zaprege, motornih saonica ili nečeg drugog. Davor se za ekspediciju pripremao posljednje dvije godine. Tijekom priprema posjetio je tradicionalne narode koji žive na krajnjem sjeveru planeta, Inuite na sjeveru Grenlanda, Nenete na sjeveru Sibira i Samije na sjeveru Skandinavije. Dva puta se pripremao u Norveškoj i učio od najboljih živućih polarnih istraživača.

Kako kaže, putuje već 16 godina, bavi se ekspedicijama, pisanjem, fotografijom, a u svojem dosadašnjem putu prešao je planine, pustinje i džungle, što biciklom, motorom ili kajakom pa nije neobično što se je sada posvetio i polarnim istraživanjima.

- "Polarni san" je bila autentična pustolovina obzirom da na krajnjem jugu i sjeveru postoje ekstremna prostranstva, kaže i naglašava: "Glavni razlog radi kojeg sam se upustio u ovu ekspediciju je istraživanje što čovjek treba učiniti da bi ostvario svoj san". Treba svladati prepreke, strahove, prebroditi krize i izaći iz komforne zone. Sam priznaje da si je digao visoko cilj, a sve zato kako bi rezultat mogao podijeliti kroz svoj umjetnički izričaj odnosno predavanja, knjige i fotografije sa svima onima koje zanima čuti i vidjeti.

- Južni pol je točka do koje sam došao nakon 48 dana neprestanog hoda od obale Antarktike. Unutrašnjost nema života, nema ljudi osim uz samu obalu, to je najveća ničija zemlja, beživotna, ravna, bijela pučina, bijeli horizont 360 stupnjeva oko mene, prepričava Rostuhar.

Ljetne temperature od -17 do -27

Na ovo je putovanje krenuo ljeti kada je najmanje hladno i kada jedino moguće i ići na takvu ekspediciju. Te ljetne temperature donijele su mu između - 12 i - 27 stupnjeva Celzijusa, a uz vjetar osjet hladnoće je sezao na - 50. Rostuhar se stalno penjao prema Polu koji se nalazi 2830 metara nadmorske visine, a konstantni vjetrovi između 20 i 60 kilometra na sat puhali su mu u prsa.

- Iako nisu olujni, naporni su, kaže. Priznaje ipak da su mimo hladnoće, ekstremna samoća i izolacija najveći izazov, odnosno čovjek je izazov sam sebi.

Faktora iznenađenja na ekspediciji prema Južnom polu nije bilo jer je to i bila poanta priprema, kaže. Na prvoj svojoj ekspedicija u kojoj je zaradio ozebline palčeva na - 25 stupnjeva naučio je da se ništa ne ostavlja slučaju ili da se računa na usputnu improvizaciju.

- Svaki komad ekspedicije i opreme treba dobro isplanirati i u tome leži ključ uspjeha, kaže i dodaje: "Ni jednu odluku nisam donio krivu, sve je bilo pod mojom kontrolom, a u niti jednom trenutku nije bilo straha ili adrenalina. Čovjek može čak i najveće izazove koje si zada postići ako se dobro pripremi, uz pedantnost, upornost i strpljivost."

Iako je na Anktartici bio sam, podrška prije i za vrijeme ekspedicije stizala je sa svih strana. Ponajprije od djevojke Anđele s kojom i radi u udruzi Klub za ekspedicionizam i kulturu. Kao suport bili su tu i kolege, preko tisuću ljudi iz Hrvatske koji su preko crowfunding kampanje podržali projekt, ljudi koji su pomogli u fizičkim i psihičkim pripremama, sponzori, ogroman timski rad i svi ljudi koji su ekspediciju pratili čitanjem bloga, nabraja Rostuhar.

- U projekt su se uključili i učenici 100 hrvatskih srednjih škola kojima se javljao telefonski sa Anktartike u njihove učionice i pričao o klimatskim promjenama koje su najviše vidljive u polarnim krajevima, kaže. Ukupno je ekspediciju pomagalo ili neposredno bilo uključeno preko 1000 ljudi.

Svi su dani tamo isti

- Tamo su svi dani otprilike bili isti, kaže Rostuhar i priča: "Ujutro rutina, dignem se iz vreće za spavanje, moram otopiti dovoljno snijega da imam vode za taj dan, pripremam baterije koje su se preko noći punile na solarnim pločama, moram pripremiti opremu i hranu za taj dan, spremam šatori i krećem hodati."

Rostuhar je u ekstremnim uvjetima hodao po 10 do 12 sati dnevno. - Nisam smio stajati duže više od 10 minuta da se ne prehladim, kaže i nastavlja: "Radio sam pauze svakih sat i pol da nešto pojedem i odmah dalje, stalno u pokretu da zadržim svoju toplinu. Navečer bi ponovno uslijedilo dizanje šatora, otapanje vode, spremanje polarne postelje, namještanje solarnih ploča, hranjenje, preko satelitskog telefona javljanje u bazu, djevojci i roditeljima te pisanje blogova koje bi potom slao u Hrvatsku.

Iako se prašina i dojmovi oko ove ekspedicije još nisu ni slegli, u glavi Davora Rostuhara već se kuha sljedeće putovanje.

- Sljedeći projekt raditi ću sa djevojkom, istražiti ćemo ljubav oko svijeta odnosno po svaki mjesec kroz jednu godinu provesti ćemo s nekom kulturom koja ima različite poglede na ljubav, veli Rostuhar, a nama preostaje samo da čekamo i dočekamo.

(Paola BARIČEVIĆ)