PIŠE DUŠKA PALIBRK
Stotinjak kilometara do lijeka
Po onoj poznatoj, hoćeš li prvo dobru ili lošu vijest, HZZO je prije dva-tri mjeseca na svoju listu besplatnih lijekova pripustio inovativne lijekove za oboljele od karcinoma da bi im sada otkrio da po novu učinkovitiju terapiju moraju potegnuti do kliničkih bolničkih centara. Jer, lijekovi su to zaštićeni oznakom "KL", u prijevodu: primjenjuju se samo u visoko specijaliziranim zdravstvenim ustanovama - klinikama. Kako su takve tek četiri u Hrvatskoj, u Rijeci, Zagrebu, Osijeku i Splitu, za mnoge bolesne s periferije, pa tako i iz Istre, to znači da će po lijek klackati barem stotinjak kilometara. U jednom pravcu.
Onkološki bolesnici, a znamo da je riječ o najtežim zloćudnim bolestima, terapiju ovim novim skupim, ali učinkovitim lijekovima počinjali bi u KBC-ima, a nastavljali s njom u svojim matičnim bolnicama. Od jednog specijalista drugome pa nazad prvome. Već tu počinje čuđenje ovoj logici. Jesu li onkolozi u "običnim" bolnicama neuki, needucirani za primjenu novih lijekova? Jesu li rastrošniji? Manje podložni kontroli HZZO-a od kolega na klinikama? Ili se (samo) nastavlja centralizacija (i) bolničkog sustava, posvemašnja koncentracija u metropoli. Svi izvan zagrebačkog prstena u ovoj geografskoj kifli od zemlje druga su liga.
O uštedama je iluzorno govoriti. Prvo, zna se da se svako krparenje na lijekovima i liječenju bolesnih vraća kao bumerang, generirajući nove troškove. Osim toga, kažu da bolnički lijekovi, pa i ovi s liste posebno skupih, odnose tek osam posto zdravstvenog proračuna. Znamo i kolike su cestarine i cijena benzina u Hrvatskoj. Da ne spominjemo koliko su putovanja teška za tako teške bolesnike. Pa koliko koštaju pratitelji, sanitetski prijevoz, na koncu i noćenje, jer teško je i zdravima u jednom danu putovati tamo i nazad. Bit će to nova muka za pacijente i članove njihovih obitelji, a nekliničkim bolnicama i njihovim zaposlenicima novi znak zanemarivanja. Naravno, u profesionalnom smislu.
Neki ističu znanstvenu ekspertizu KBC-ova koja jamči najkvalitetnije propisivanje novih terapija u onkologiji, ali valja reći da multidisciplinarni timovi djeluju i u općim bolnicama, kakva je i pulska, čiji su onkolozi uspješno provodili testiranje istih ovih pametnih lijekova. Sada ih, na pravom prvenstvu čeka klupa, utakmice će igrati neki drugi. Zar nije jednostavnije, jeftinije i učinkovitije ulagati u stalne edukacije onkologa iz manjih bolnica, nego slati vojske njihovih teških pacijenata po terapiju kilometrima daleko.
Hrvatska je po uvođenju inovativnih lijekova na dnu EU-ljestvice, s drugom najvišom stopom smrtnosti od raka u Europi. Kaskamo u prevenciji, ranom otkrivanju malignih bolesti, brzom dijagnosticiranju i početku liječenja. I sve takvi, dok se Europa okreće liječenju onkološkog pacijenta (i) u njegovom domu, mi naše šaljemo na duge pute.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
