PIŠE NERA SOFTIĆ

Zemlja za političare i ekipu na državnim jaslama


Nema tome dugo, pronaći posao bila je gotovo nemoguća misija. Sretan je bio onaj tko je našao bilo kakav posao, pa makar i onaj na crno. Preša ne pita. Ljudi su radili za mizernih 2.500 kuna, bez dodataka. No, što je bilo, bilo je. Vremena se mijenjaju. Zaboravimo prošlost, okrenimo se budućnosti, još je davno rekao general Ante Gotovina.

Ipak, čini se da Lijepa naša nikako da otpusti staro i krene u novo. Isto je s poslodavcima. Mnogi su mentalno ostali u tom vremenu krize kada su uvjeti, radnička prava i plaće bile na najnižoj razini ikad. Za sve loše što su činili radnicima, okrivili su krizu jer, eto, zemlja je u banani, nema zarade, teško se dolazi do poslova. Kukali su tada, a kukaju i sada. Prije jer nisu zarađivali, sada jer ne mogu naći radnike. Svaka čast izuzecima. Nema ih puno, ali tu su negdje. Zato i jesu izuzeci.

Ostali? Teško se mogu nazvati poslodavcima. Jer ne traže radnike, nego robove. I dobro je primijetio onaj nezaposleni Puljanin o kojem smo jučer pisali da "svi hoće budalu, koja će puno raditi za malo para". I dobro je primijetio da će u Lijepoj našoj na kraju ostati samo političari i oni zaposleni na državnim jaslama. Dobro je primijetio i voditelj pulskog ureda Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije Rajko Kutlača prilikom proslave 1. maja, kada je rekao da "budućnost napušta ovu zemlju" te da "Istra temelji svoj razvoj na turizmu i trgovini koji su simbol radničkog ropstva. U Istri nije jako dobro, već je drugdje još lošije", rekao je tada Kutlača, ističući da radnici bježe čak iz komunalnih poduzeća u kojima se plaća nije dizala zadnjih deset godina, a ne govori se o tome da se ni posao pometača ne može dobiti bez "ispravne knjižice". Eto, to je naša realnost.

Srećom, ima onaj "ali". Vremena se mijenjaju i nije baš sve tako crno. Shvatili su mnogi poslodavci naime, da dugoročno tako neće ići. Mjesecima već ukazuju na nedostatak radne snage, ne mogu pronaći radnike. Okrenuli su stoga politiku zapošljavanja i ponudili bolje uvjete. I veće plaće. Zbog čega im je toliko trebalo da shvate da ljudi ipak neće pristati na "kikiriki" dalo bi se razglabati, no to sada nije ni važno. Važno je da su shvatili. Posebno ovi u Istri. Dobar je primjer, recimo, Valamar koji nema problema s nedostatkom radne snage.

Minimalna neto primanja u Valamaru iznose od 5.000 kuna, do 7.500 kuna mjesečno. To Valamar jamči svim zaposlenicima koji odrade mjesečni fond sati, uključujući i sezonske zaposlenike. U protekle dvije godine uložili su više od 60 milijuna kuna u bolje uvijete smještaja i prehrane za zaposlenike. Valamar to radi na svoj trošak, a isplaćuju i božićnice i darove. Božićnicom je obuhvaćeno 18 posto više zaposlenika nego prethodne godine, odnosno više od 4.300 zaposlenika. Ponovimo još jednom: Valamar nema problem s nedostatkom kvalitetne radne snage. Neki drugi poslodavci se trebaju upitati: kako može Valamar, a nama ne ide? Odgovor je jasan.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater