PIŠE DUŠKA PALIBRK
Zdravlje na kapaljku
Nema ničeg goreg od pseudoreforme. A takvih su se nagledali zaposleni u hrvatskom javnom zdravstvenom sustavu i njihovi pacijenti, od reorganizacije primarne zdravstvene zaštite do hitne službe, kada su prije četiri godine bolnice dobile nove, lijepo uređene hitne prijeme, ali nikad kadrovski ekipirane. Kao i u drugim javnim sustavima, od obrazovanja do državne uprave, i u zdravstvu se svakotoliko zagrebe po površini, u dnevnopolitičke svrhe, jer su pacijenti ujedno i birači, i - ne osvrći se, sine. Zdravstvena administracija deklarativno podilazi pacijentima, a onda svojim potezima produžava liste čekanja. Agonija traje predugo, a dugoročnih mjera nema na vidiku. Zdravstvene usluge hrvatskim građanima nikad nisu bile nedostupnije.
Pulska Opća bolnica, u kojoj se problem nedostatnog kadra upravo prelama preko Hitnog bolničkog prijema, samo je javno progovorila o problemima koji se više nisu mogli prešućivati. Iako su do jučer optimistično tvrdili da u novoj pulskoj bolnici neće nedostajati medicinskog kadra. Svi malo upućeniji znaju da sve bolnice u manjim gradovima, a to su sve izvan zagrebačkog prstena, zadnjih godina jedva spajaju kraj s krajem. Liječnika u zemlji nema ni za lijek. I to treba doslovno shvatiti, posebno za opće bolnice koje plaćaju visoke cijene za prekovremeni rad specijalista da bi održale kakvu-takvu razinu skrbi o pacijentima i spasile postojeće djelatnosti od gašenja. Iako je svima jasno da golem bolnički pogon ne može dugo opstajati na prekovremenom radu, ni vlastitih ni gostujućih liječnika, rješenja se ne slute. Ni Istra nije iznimka, iako Županija i gradovi za hrvatske prilike puno izdvajaju za tzv. zdravstveni nadstandard, kako se naziva krpljenje sve skromnijeg državnog standarda i niske cijene usluga koju priznaje HZZO.
To što je najviše specijalista koji su otišli iz pulske bolnice prešlo u domaće KBC-e, isti sustav s istim pravilnikom o plaćama, pokazuje da nije novac prvenstven motiv odlaska. Sada, kada mogu birati gdje će raditi, specijalisti, razumljivo, biraju suvremeno opremljene klinike u zemlji ili inozemstvu koje im pružaju bolje mogućnosti za profesionalno napredovanje, imaju bolju organizaciju i međuljudske odnose. U Puli, pak, bolnički specijalisti rade na dva radilišta, u jednom danu su i s pacijentima na odjelu i u ambulanti, zamjenjuju kolege na bolovanju, uskaču po potrebi ili čitav dan dežuraju na hitnom prijemu. Pulski specijalist koji se preselio u Sloveniju upravo navodi to svaštarenje kao glavni motiv odlaska. Hrvatski liječnik, temelj zdravstvenog sustava, na koncu nema ni svog predstavnika u kolektivnom pregovaranju s Ministarstvom. A karijeru je počeo s ugovornim okovima za specijalizante, nastavio s krivim obračunima plaća i naknada zbog čega državi slijede milijunski odštetni zahtjevi, sve do liječničkih kuta i druge radne odjeće koju, veli sindikalist u pulskoj bolnici, ovdje već godinama sami kupuju. Nisu svi liječnici Paladino, ali sudbina prof. Josipa Paladina slika je odnosa društva i vlasti prema nekad uglednoj profesiji. I prema zdravlju svojih građana.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
