Kad bi se vremeplovom vratili 50 godina unazad, tog je 'veselog pariškog svibnja' 1968. proključala Francuska, zemlja u kojoj su se demonstracijama studenata jedino pridružili radnici i iz koje je njen predsjednik general Charles de Gaulle u strahu pobjegao iz zemlje, skrivajući se u NATO-ovoj bazi u Njemačkoj.

Te je godine eskalirao rat u Vijetnamu, a s prvim objavljenim slikama torture američkih vojnika nad tamošnjim seljacima počeo je prvi val antiratnih protesta. Na Istoku se dogodilo "Praško proljeće", a u Meksiku su se održale ljetne olimpijske igre na najvišoj nadmorskoj visini, gdje je rijedak kisik navodno bio razlogom najvećeg broja svjetskih rekorda. No, dva tjedna uoči početka Igara, meksički su studenti izašli na glavni trg Mexico Cityja, računajući na značajnu medijsku vidljivost. No, na scenu je stupila policija i vojska te, uz pomoć CIA-e, počinila masakr, ubivši više od 200 studenata.

O svemu tome je povjesničar dr. sc. Hrvoje Klasić govorio na preksinoćnjem zanimljivom predavanju u pulskom Rojcu, nakon koje je uslijedila plodna debata o 1968. i paraleli s današnjim vremenom. On je i autor knjige "Jugoslavija i svijet 1968." koju je prije šest godina objavila Naklada Ljevak.

U cijelom svijetu te 1968. mladi protestiraju, traže promjene i poboljšanje položaja u društvu. Osim antiratnih prosvjeda, to je godina bunta protiv autoriteta, što je vidljivo i u novom valu filmova poput sada kultnog "Leta iznad kukavičjeg gnijezda" i "Goli u sedlu", ili u angažiranoj rock and roll glazbi, kada se pojavljuju Bob Dylan, Joan Baez, The Who, The Doors. Zahuktava se borba za prava crnaca (4. travnja 1968. u Memphisu hicem iz snajpera ubijen je Martin Luther King), borba za prava žena; godina je to seksualne revolucije i pojave antibaby pilule.

Kad smo kod revolucionarne crvene boje, ona je doslovce bitno bila akterom 11 siječnja 1968. u Splitu, gdje su osmorica splitskih momaka razmazala 30-ak litara crvene boje po tisućljetnim pločama Dioklecijanovog Peristila, a taj je čin ušao u legendu kao "Crveni Peristil".

U Jugoslaviji je dvije godine ranije smijenjen Aleksandar Ranković, a u svojoj knjizi Savka Dapčević Kučar piše: "Počelo se lakše disati". SSSR i zemlje Varšavskog pakta u noći 21. kolovoza 1968. okupiraju Čehoslovačku i brutalno guše "Praško proljeće". To je Tito vješto iskoristio i homogenizirao narod pomoću džokera "vanjskog neprijatelja kazavši da nije bitna Čehoslovačka već da Sovjeti idu na nas, iako je to, smatra Klasić, bilo malo vjerojatno.

U Jugoslaviji su studentske demonstracije počele u Beogradu 2. lipnja 1968., da bi nakon tjedan dana Tito u maniri vrhunskog manipulatora interno, pred partijskim vrhom, osudio studente, a u TV izjavi za Dnevnik, ne kao predsjednik već kao "zabrinuti otac", dao podršku studentima (pa se nitko nije osjetio poraženim), no uz naknadna uhićenja studenata i protjerivanja s katedri osmero profesora koji su bili uz studente.

Studentski prosvjedi u Jugoslaviji bili su, i to treba naglasiti, prvo javno i masovno izražavanje nezadovoljstva. Studenti su obustavljali nastavu na fakultetima, izlazili na ulice, izdavali proglase i tražili poboljšanje studentskih uvjeta, ali i poboljšanje općeg stanja u društvu. (Zoran ANGELESKI)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti

• LJEVICA U HRVATSKOJ NE POSTOJI, A DESNICA NE MOŽE BEZ JUGOSLAVIJE: Komunizam vas ne gura da postanete zločinac, a fašizam je sam po sebi zločinački!
• Klasić predstavio seriju “NDH”, HRT odbacio navode o “bunkeriranju”
• "To su ljudi koji su nam osvjetlali obraz, a mi smo ih se odrekli. Oni su u tom trenutku bili najbolje od Hrvata"