Ne samo da je domaći igrač, ne samo što je najstariji u svlačionici Istre 1961, ne samo da je sakupio daleko najveće iskustvo igranja u inozemnim, pretežno turskim klubovima, nego je Vanja Iveša i po načinu razmišljanja negdje između igrača i člana uprave. Svaki razgovor s njim nudi istovremeno i putokaz kojim bi smjerom pulski klub trebao krenuti. Nekad to kaže mirno, ovako u četiri oka, nekad burno, kao na sastancima sa sad već bivšom upravom kluba ili s trenerom Totom, ali to je stav igrača koji se ne želi pomiriti s uvijek istim začaranim krugom u kojem se vrti jedini istarski nogometni prvoligaš. Pojednostavljeno rečeno, Iveša ne trpi zadovoljavanje odrađenim, stalno traži napredak, traži boljitak. Zato za sobom i ima tako uspješnu i dugu nogometnu karijeru.
Nakon četiri utakmica kazne, Iveša je opet na raspolaganju treneru Raiću Sudaru.
- Iskreno, brzo su prošle te četiri utakmice, mislio sam da neću biti tako drastično kažnjen, ali to je sad prošlo. Utakmicu s Rudešom pratio sam s tribina i nije bilo lako. Malo sam bio na mobitelu i pratio rezultat susreta Lokomotiva - Cibalia, a malo sam gledao našu utakmicu. S psihološke strane mogu reći da je našim igračima bilo sigurno teško igrati tu utakmicu, ali je još teže biti na tribini. Kad se priprema utakmica onda se puno razmišlja o protivniku i zadacima, a kad se izađe na teren onda se provodi dogovoreno i koncentriran si samo na utakmicu. Puno je teže na tribini, jer ne možeš pomoći suigračima na terenu, a najgore je što im ne možeš niti pomoći sugestijom ako nešto primijetiš s tribine - rekao je Vanja Iveša, iskusni golman Istre 1961.
(Roberto CAR)
OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU