Priča o Istri 1961 pretvorila se jučer u bajku. Samo u bajkama spas dolazi u posljednji čas. Pulski nogometni klub jučer je intervencijom, bolje rečeno financijskom injekcijom Istranima sad već dobro poznatog hrvatskog poduzetnika Danka Končara, osigurao opstanak. Klubu je zbog nagomilanih dugova prijetio odlazak u stečaj, a time i gašenje jer je izgledalo nemoguće da će se u posljednjem trenutku naći investitor koji će uplatiti novac potreban da se deblokira klupski račun, ali i isplati dio plaća nogometašima Istre 1961 koje sutra očekuje domaća utakmica s Rudešom, u kojoj će se direktno odlučivati o izbjegavanju posljednjeg mjesta koje vodi u drugoligaško društvo.

Pokušavali su izvršni direktor Istre 1961 Darko Podnar i pulski gradonačelnik Boris Miletić već pola godine pronaći zainteresirane investitore koji bi nastavili tamo gdje američka grupacija Round Midnight Investments (RMI) stala početkom jeseni. Odnosno odustala od daljeg financiranja pulskog kluba. Uzalud. Bilo je dosta zainteresiranih, ali konkretnih ponuda nije bilo. Vrijeme je prolazilo, nogometaši Istre 1961 na čelu s trenerom Darkom Raićem Sudarom prkosili su suparnicima, mnogi će reći i zdravom razumu, i tvrdoglavo nastavljali igrati iako plaće nisu vidjeli mjesecima. Ali nisu odustajali. Nisu odustajali ni navijači koji su i nakon visokog 5:1 domaćeg poraza od Hajduka bodrili pulske igrače. I upravo taj prkos igrača, prkos navijača koji nisu željeli dignuti ruke od pulskog nogometnog prvoligaša trasirao je put jučerašnjem poklonu Danka Končara.

Dovoljno je bilo vidjeti, nakon dugo vremena, nasmiješena lica nogometaša Istre 1961. Dovoljno je bilo vidjeti reakciju navijača, čuti trenera Darka Raića Sudara kako s osmijehom na licu kazuje da su ga odmah nakon ekskluzivne objave vijesti na našem portalu da je Danko Končar uplatom spasio pulski klub nazivali brojni novinari hrvatskih medija. Vijest je u trenutku prostrujala hrvatskim medijskim prostorom na zadovoljstvo svih onih koji su proteklih pola godine strepili nad sudbinom Istre 1961.

Sutra će na svoja mjesta na tribinama Gradskog stadiona "Aldo Drosina" ponovno doći svi oni koji su nas novinare koji pratimo klub sa strahom pitali o njegovoj sudbini. Nije nogomet sport elite, usprkos novcu koji se u njemu okreće. Još ga uvijek igrači igraju prvenstveno iz ljubavi, djeca i dalje prve nogometne korake rade maštajući o svojim sportskim idolima, a navijači dolaze na stadion i po kiši i po buri vidjeti i bodriti dobro im znana lica. Iako bi im puno lakše bilo sjesti doma u fotelju i pogledati neki od brojnih prijenosa europskih nogometnih divova. Nakon dugog kišnog razdoblja nad "Drosinom" je jučer ponovno zasjalo sunce. Prkos rođen u i oko ove "pulske bombonjere" doveo je do sretnog završetka. Kako god ova prvoligaška priča završila, u Puli će se i dalje gledati nogomet. Bajka se nastavlja.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961