Priča o Golim jajima i Visokom naponu ili zašto su punkeri i rockeri bijeli poput duhova

Da, istina je bila su gola. Što? Pa jaja. Ekipa klinaca s Monte Zara u prijepodnevnim je satima, dok su im roditelji bili na poslu, kradomice odlazila na kupanje na Valkane. Mladi ilegalci kupaće su gaćice, predostrožnosti radi, ostavljali doma i kupali se goli. Stida nisu imali, a stidnih dlačica tek pokoju. Osim jednog. Na opasku da su jaja gola maštoviti Zoran Vukelić konstatirao je: "Ime za bend". Nekolicina iz te ekipe naturista, željela je napraviti bend. Spoznaja za postojanjem punka pojačala je želju, a koncert Parafa i Problema u Uljaniku, za koje do tada nisu ni znali da postoje, bio je presudan. To je bilo to. I ne samo njima. Ime su imali. Gola jaja.

Teret imena nosio je svoje

Trebali su još samo kupiti instrumente i ovladati njima koliko je to bilo potrebno za ono što su namjeravali svirati. Te su prepreke savladali za godinu dana. Bend je djelovao od 1978. do 1990. godine s četverogodišnjom pauzom točno u sredini tog razdoblja. Prva kratkotrajna postava bila je: Denis Barlian – vokal i neko vrijeme bas, Nenad Zec – bubnjevi, Zoran Vukelić – gitara i Goran Ustić – bas. Prvoj dvojici ubrzo se priključuju Semjan Giljanović – najprije bas pa solo gitara i Tonči Vuković – bas. Ovo je klasična postava. U drugom razdoblju bubnjeve je svirao Krunoslav Jakšić, a nakon njega Boris Bjelica. Gola jaja prvi su puta javno nastupila 31. listopada 1979. godine u kinu Beograd na skupnom koncertu prigodom Svjetskog dana štednje. Kino je bilo krcato srednjoškolcima, a njihovo prvo pitanje bilo je o visini honorara. Naravno da nisu dobili ni novčića. Organizatori su ih pokušali nagovoriti da se za tu prigodu nazovu grupa X. Dečki su naravno pristali, izašli na pozornicu i odmah rekli da se zovu Gola jaja te odsvirali sve tri autorske pjesme koje su imali. Bio im je to prvi susret s cenzurom.

Teret imena nosio je svoje. Znali su da u Uljaniku neće lako svirati, a nisu baš ni patili zbog toga. Njihove pozornice bile su u mjesnim zajednicama. Ulaz se naplaćivao, a publike je uvijek bilo. Svirali su isključivo vlastite pjesme.

Miro Milanović, Marietto i Čotka

Prvo snimanje zbilo se u Vodnjanu u prostoriji za vježbanje grupe Gustaph y njegovi dobri duhovi. Iza tehnike bio je Miro Milanović, koji se po prvi, ali ne i zadnji puta pojavljuje u ovome feljtonu. Miro je u aparaturu uložio golem novac koji je zaradio ploveći plavim bespućima i zahvaljujući njemu ostali su nam mnogi zvučni zapisi iz novovalnog vremena. Materijal, 14 pjesama za 16 sati, je sniman za vrijeme zimskih školskih praznika pa je prigodno nazvan "Holidays in Dignano".

Tri godine kasnije 1984. Gola jaja s novim bubnjarom Krunom, koji se jedini javio na audiciju, snimili su s Mirom još jedan demo. Studio je bio u Boškarici, tada jednom od okupljališta mladih glazbenika i njihovih poklonika, nad kojom je bdio Marietto Dobrić. Demo snimke nisu nikada ponudili niti jednoj izdavačkoj kući. Bilo im je jasno da ako ne možeš doma imati solo koncert u Uljaniku tko će ti pak objaviti ploču. Tridesetak godina kasnije kontaktirao ih je švedski Mostarac Habi. Prva im je pomisao pri spomenu moguće objave LP-ja bila – "Ne zaje…". Nije bila šala, oba su materijala završila na vinilu. U završnom poglavlju bubnjar je bio Bebetto. Kod Čotke u Štinjanu snimljen je još jedan demo materijal, ovoga puta na engleskom jeziku koji također nikom nije nuđen. I tu je negdje kraj grupe Gola jaja. Rat se bližio, svirki nije bilo što znači ni smisla postojanja.

Garaža u Labinskoj ulici

Duško Vujat i Romeo Đomlija pohađali su isti razred srednje škole. Na nekom odmoru, malom ili velikom, nebitno, Duško je nešto pjevušio, a Romeo čuvši ga odmah pozvao u svoj bend Visoki napon. Baza im je bila u Labinskoj ulici u garaži oblijepljenoj kartonskom ambalažom za jaja. Uskoro su dobili ritam sekciju: basistu Doriana Licula i bubnjara Ivicu Kovačevića. Neumorno su vježbali cijelo ljeto i bili kaže Vujat: "Bijeli poput duhova". Isplatilo se. Složili su dobar koncertni repertoar, nešto obrada, nešto autorskih pjesama i uvijek iščekivanje što će se dogoditi. Hoće li Romeo potrgati gitarske žice ili Duško košulju ili će se zbiti oba trganja. Još jedan adut bio im je hit "Narkoman", kojeg je pratila ne baš pozitivna fama iako je tekst benigan. I još jedan karig, vokal. Prema Romeovom sudu, kojeg izuzetno poštujem, imali su pjevača za klasu iznad konkurentskih bendova, što je za njihovu instrumentalnu razinu bila velika prednost.

Demo materijal snimili su u već spomenutoj garaži uz producentsku pomoć Valtera Dobrilovića. Bilo je nekih ponuda no država je funkcionirala besprijekorno. Vojska. Duško je malo pričekao, a Romeo, Doriano i Ivica planski odlaze u isto vrijeme.

Uoči emisije

Dokumentarni serijal o povijesti rocka u Puli autora Damira Burića pod nazivom "Rock'n'Pula - (locirana) subjektivna povijest popularne glazbe" svake nedjelje s početkom u 20 sati prikazuje se na pulskoj TV Novi, koja je i producent projekta. Uoči svake od ukupno 22 epizode (u trajanju od 25 minuta) Glas Istre petkom u tiskanom izdanju, a sve do 30. lipnja, objavljuje feljton u nastavcima. (Damir BURIĆ)