Hod za društvo u kojem ćemo podizati djecu

Kada se grupica katoličkih aktivista pod nazivom "40 dana za život" s transparentima protiv pobačaja pojavila prije dvije, tri godine ispred i unutar pulske bolnice, šokirali su mnoge Puljane i Istrane nenavikle na takvu demonstraciju vjerskih i etičkih uvjerenja. Svakom na raspolaganje njegov svjetonazor, ali postavljanje "sačekuše" na ulaz u bolnicu nije ništa drugo nego zadiranje u privatnost pacijentica i psihološki pritisak na žene tko zna kakvih sudbina i zdravlja na putu do odjela ginekologije.

Danas "molitelji" kod većine posjetitelja bolnice ne izazivaju nikakvu reakciju. Dakle, tiho smo ih prihvatili kao još jedan dio pulske svakodnevnice, kao što tiho prihvaćamo zatiranje prava teško izborenih kroz povijest - prava radnika, prava žena, prava manjina…

Bit će sličnih, ali kratkoročnih reakcija s raznih strana, posebno s lijeve, i kada se ulicama grada budu razvili transparenti s emotivnim parolama o zaštiti života, nerođenih i djece. Nemam problema s porukama, osobno bih potpisao svaku, ali ne u kontekstu kojima se tobože promoviraju nečija prava na štetu tuđih. A taj kontekst zajednički je svim tim i sličnim inicijativama koje sve glasnije atakiraju na civilizacijske dosege i streme nimalo slavnoj ni svijetloj prošlosti. Da se ne lažemo, nije u Splitu, Zagrebu i Rijeci zapravo ni bilo riječi o pobačaju, već o "spornom" pravu žene da odlučuje o svojem tijelu.

"Jadno je da dijete treba umrijeti kako biste vi živjeli kako želite", natpis je s "Hoda za život" u Splitu. Autor se sakrio iza općenitog stava da se abortusima služe promiskuitetne žene kako se ne bi morale odricati vlastite komocije, a zapravo izvrijeđao sve one žene koje su iz raznih zdravstvenih ili socijalnih razloga bile prisiljene na pobačaj i koje sasvim sigurno nisu to pravo ostvarile bez gorkih suza i teškog kamena na duši. Sumnjam da je takav površni autor pročitao i statistiku iz 2016. prema kojoj je u Splitsko-dalmatinskoj županiji od 565 pobačaja njih 108 bilo spontanih, 264 ostalih abnormalnih produkata začetka, a tek 100 legalno induciranih abortusa. Gle čuda, većina hrvatskih županija s manjim brojem abortusa ima upravo strahovit velik broj spontanih pobačaja i abnormalnih produkata začeća. Je li slučajno da su skroz obrnuti rezultati u sredinama gdje priziv savjesti ginekologa nije tako čest?

Kada zaista počinje život nije nešto što se preispituje na ulici, s oltara ili na partijskoj sjednici. Neće ta ulica, oltar ni partija u budućnosti preuzimati odgovornost za žene koje budu padale kao žrtve opskurnih "mesara" s liječničkim ambicijama u mračnim i skrivenim podrumima. A da je inicijatorima ovakvih okupljanja zaista stalo do dobrobiti zajednice, marširali bi sutra svi zajedno u Hodu za zaustavljanje emigracijskog vala, za unaprjeđenje zdravstva, obrazovanja i gospodarstva, za stvaranje zdravijeg okruženja i perspektivnog društva u kojem ćemo bezbrižnije rađati i podizati djecu.