Gotovo poetskim nastupom Nataša Lah predstavila je Eugena Borkovskog i njegovu novu likovnu izložbu "Tragovi" postavljenu u MMC galeriji Grada Umaga. Započevši uvođenje prisutnih u zrcalnu metamorfozu umjetnika i svijeta uprizorenog u zaboravu odbačenih predmeta u kojima su oni jezikom nijemog sjećanja postali funkcionalni, naglasila je da je Borkovsky stvorio novu abecedu intonirajući neizrecivo u novoj pojavnoj estetici.

Arija šutnje

- Estetsko tijelo živi u nevidljivim vrstama ljepota po prirodi iskustva, živi u sjećanju na stvarnost kao osobina nepobitnosti svih neizrecivih dijelova života, osobito onih koji žive u našoj nutrini i dubokoj tišini iza vrata materijalnog života, najvažnijem dijelu našega života gdje predstavljaju slijepu erudiciju u svijetu bez tijela u onom našem skrivenom Ja. Borovsky je u tragovima svoje tišine, i kontemplacije izoštrio čula prema nevidljivome dajući novi život zaboravljenim predmetima sricanjem vlastitim znakovljem te trajne vrijednosti u svijetu istine, ako istina uopće postoji, rekla je Lah i dodala kako sve što bi ona danas mogla reći o neizrecivom najbolje će se čuti neizrečeno. Svojevremeno je i pjesnik Dobrica Erić napisao stihove "Arija ćutanja" koja glasi "... ćuti i teci, to što bi mi sada mogli reći čut će se bolje neizrečeno, jer prije i nakon svega bila je arija ćutanja...". Tako je i arija šutnje Borkovskog, nijemom korespondencijom promijenila lice svog objekta, materijala ispripovijedavši prisutnima kroz odbačene stvari da gotovo ritualnim postupcima prvotni materijali mogu afirmirati nevažno i u nježnosti s kojom ih Borkovsky priređuje za izložbenu smotru dobivaju novu društvenu stvarnost. Lah je taj segment s ove izložbe nazvala intimizmom životnog otiska, beznačenjskim znacima i drugim formama.

Suvišak svijeta

- Koreografija bez zvučne kulise, pismo bez značenja, tijelo bez nagona, ogromna historija fantastičnog pripovijedanja o umjetnosti, svitci ukrug, odozgo, s lijeva nadesno i s desna nalijevo, odozdo prema gore i odozgo prema dolje, podsjećajući na svitke iz Aleksandrijske biblioteke iz 4. stoljeća, kazivala je Lah opisujući re-kadriran svijet umjetnika u kojem je Borkovsky slijepe slike ritmično urešene plastike i netankog platna posložio u herbarij albuma da bi se zapravo vidjelo koje strukture pripadaju našem napuštanju žudnje.

Ovom je izložbom Borkovsky ostao nepotkupljivo svoj inzistirajući na istraživanju materijala ozbiljno podrivajući subverzivnoj proizvodnji novih predmeta i stvari preslagivanjem svijeta u nove kompozicije i forme, jer ustvari demonska veza estetike i umjetnosti leži upravo u privlačnosti koju umjetnost njeguje prema neumjetničkim formama.

Suviše nevidljiv suvišak svijeta u tragovima slijepe erudicije oblikovao je Borkovsky u materijalni dokaz – sebepostojanja.

Izložba je financirana sredstvima Grada Umaga i Ministarstva kulture RH.

O autoru

Eugen Borkovsky Vodopivec, rođen je u Opatiji, a likovne je umjetnosti studirao u Rijeci. Završio je i seminar pisanja o suvremenoj umjetnosti na Zavodu za suvremenu umjetnost u Ljubljani. Bavi se suvremenom likovnom praksom i likovnom kritikom, grafičkim i web-dizajnom te heraldikom. Od 1998. vodi Gradsku galeriju Fonticus u Grožnjanu. Priredio je više od 70 vlastitih izložbi i sudjelovao na više od stotinu skupnih u Hrvatskoj i brojnim europskim zemljama. (Sanja BOSNIĆ)

Povezane vijesti

• Umagu ranije no ikad dvomilijunto noćenje
• "Elizabetino ljeto" u ritmu kolorita i svjetskih nota
• "Izazov oblika" Tee Bičić u Umagu