Velika obljetnica Glasa Istre, prvog i jedinog istarskog dnevnika

NEKI OD NAJZNAČAJNIJIH ISTARSKIH SPOMENDANA KOJI ĆE SE OBILJEŽITI U OVOJ GODINI

Velika obljetnica Glasa Istre, prvog i jedinog istarskog dnevnika

0

Prije stotinu godina, raspadom Austro-Ugarske Monarhije i talijanskom okupacijom u studenome 1918., mijenja se ustrojstvo u Istri. Ukinuti su odbori Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba, a vlast su preuzeli vojni namjesnici. Središte pokrajinske vlasti bilo je u Poreču, a guvernatora u Trstu. Istra je podijeljena na šest političkih kotara. Ove godine Istra obilježava godišnjicu rođenja dr. Ante Cilige, smrti dr. Eduarda Čalića. Narodnooslobodilački odbor za Istru, prije sedamdeset i pet godina, 13. rujna 1943., donio je u Pazinu odluku o ocjepljenju Istre od Italije i priključenju Hrvatskoj. Poštujući volju naroda, ZAVNOH je 20. rujna iste godine donio odluku o priključenju Istre, kvarnerskih otoka, Zadra i Lastova Hrvatskoj i u njenom okviru novoj Jugoslaviji.

Političari antifašisti

Novoosnovani Pokrajinski odbor za Istru potvrdio je pet dana kasnije tu odluku. Glas Istre, regionalne nezavisne dnevne novine, pokrenute su kao glasilo Narodnooslobodilačke fronte za Istru u srpnju 1943. Izlazile su kao mjesečnik, tjednik, dvotjednik, a od 1969. kao dnevnik. Postaju glavni tiskani izvor informacija o Istri te najutjecajniji i najprodavaniji dnevni list u hrvatskom dijelu poluotoka. Prvi urednik bio je Ante Drndić Stipe (1943.–1944.), tijekom rata izmjenjuju se Ljubo Drndić, Zvane Črnja, Zdenko Štambuk, Vladimir Švalba–Vid i Fedor Olenković; danas je to Ranko Borovečki. Od 1979. do 1991. glavni urednici Novoga lista bili su i urednici Glasa Istre. Redakcija od 2. veljače 1999. počinje samostalno uređivanje i tehnička priprema za tiskanje, čime Istra dobiva svoj vlastiti dnevnik. Dr. Ante Ciliga, političar, rođen je 20. veljače 1898. u selu Šegotići kod Marčane. Bio je jedan od organizatora pobuna Istrana protiv fašističkog terora još prije Drugog svjetskog rata. Nakon sukoba s komunističkom partijom i Titom, emigrira, vraća se početkom stvaranja NDH u domovinu. Ustaše ga uhićuju i šalju u Jasenovac. Objavio je knjigu "Jasenovac: ljudi pred licem smrti". Kasnije je emigrirao; u domovinu dolazi 1990. kao 92-godišnjak. Preminuo je u Zagrebu 1992. Eduard Čalić, povjesničar i publicist, preminuo je u Salzburgu 29. kolovoza 2003., rođen je 1910. u Puli, u uglednoj hrvatskoj obitelji, koja je, potom, živjela u Marčani. Kada je Istru okupirala Kraljevina Italija, Čalići su napustili zavičaj (1921.). Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1937. Godine prije počinje raditi u zagrebačkim "Novostima". Dopisnik je iz Berlina, gdje je pohađao postdiplomski studij iz povijesti i političke ekonomije. Kada je Njemačka napala Kraljevinu Jugoslaviju, oduzela mu je vjerodajnice. Pokušao je pobjeći, ali je uhićen i zatočen u konclogoru. Tu je njegova ljudskost i znanje došla do izražaja. Poslije rata surađivao je s Crvenim križem s kojim je radio na vraćanju preživjelih logoraša u domovinu. Poslije oslobođenja iz logora vratio se u Pulu. Pisao je za razne listove, izvješćivao je s Pariške mirovne konferencije 1947. Obnašao je dužnost glavnog tajnika Europskoga komiteta za znanstveno proučavanje uzroka i posljedica Drugoga svjetskog rata u Luksemburgu. Dopisnim članom HAZU-a postao je 2002. Svoju bogatu knjžnicu donirao je 2004. Sveučilišnoj knjižnici u Puli.

Crkva i dužnosnici

Jurica Kalac, rođen 22. travnja 1908. u Štinjanu, preminuo u Drugom svjetskom ratu 1942. kod Novske, narodnim herojem proglašen 1973. Ruža Petrović, heroina kojoj su fašisti 1944. iskopali oči, preminula u Puli 24. kolovoza 1958., rođena u selu Hreljini kod Žminja 1911. Olga Ban, narodnim herojem proglašena 1973., strijeljana u Pazinu 7. ili 8. listopada 1943., rođena 1926. u Zarečju. Franjo Francesco Nefat, rođen 24. lipnja 1908. u Puli, preminuo 1990. u Puli; za savezničke uprave u Puli bio je na čelu pokreta i organizacija za sjedinjenje s Hrvatskom i Jugoslavijom; postao je prvim predsjednikom NOO-a Pule, tj. gradonačelnikom (1947.-1949.). Prvi je pulski zastupnik u Saboru 1946.

Apostolsko pismo pape Pavla VI. o crkvenopravnom sjedinjenju Crkve u Istri stupilo je na snagu 8. siječnja 1978. Pićanska biskupija ukinuta je 1788., a djelovala je od 6. st.; novigradska biskupija djelovala od 520. do 1828., kada je ukinuta i pripojena tršćanskoj biskupiji. Kamen temeljac Đačkog doma u Pazinu (kasnije sjemenište), blagoslovio je 19. listopada 1913. krčki biskup Antun Mahnić. Zgrada je dovršena 1936.; Pazinsko sjemenište otvoreno je 1945., zatvoreno 1980., da bi 1993. počela prva školska godina Pazinskog kolegija - klasične gimnazije, čiji je prvi ravnatelj mons. Antun Hek. Benediktinci u Dajli napustili su 1948. samostan nakon nacionalizacije njihova uzorna posjeda i montiranoga sudskoga procesa. Posjed im je (560 hektara) darovao grof Francesco Grisoni; u Dajlu su došli 1860. Danas je Dajla poznata kao jedinstveni državnopravni i crkvenohijerarhijski slučaj u kojem je, među ostalim, "pala" i jedna biskupska glava: talijanski benediktinci traže povrat imovine. Fratri su zbog "bavljenja gospodarskim kriminalom" uhićeni (kolovoz 1947.) i do pokretanja sudskog procesa (21. veljače 1948.) bili zatvoreni u Bujama. Njih petero osuđeni su na prisilan rad i zatvor u trajanju od četiri do godinu i pol.

Dr. Dragutin Nežić, porečki i pulski biskup, rođen je 28. siječnja 1908. u Plešivičkoj Donjoj Rijeci, za svećenika je zaređen 1930. u Zagrebu, te do 1932. radio kao kapelan u Požegi. Studirao je na Gregorijani gdje je stekao doktorat iz teologije; obavljao je službu ceremonijara i bilježnika ženidbenog suda, predavač je na Bogoslovnom fakultetu u Zgrebu.

Filolog i nakladnik

Od 1939. boravio je u Rimu kao duhovnik hrvatskog Zavoda sv. Jeronima, godine 1941. vraća se u Zagreb te djeluje do 1947. kao duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu. Do 1949. obavlja službu namjesnika apostolskog administratora tršćansko-koparske biskupije, zatim apostolskog administratora iste biskupije, kao i porečko-pulske biskupije. Naslovnim biskupom Pomarije imenovao ga je pape Pio XII. 1950., iste godine posvećen je za biskupa u Pazinu. Deset godina kasnije, 15. lipnja 1960., papa Ivan XXIII. imenovao ga je porečko-pulskim rezidencijalnim biskupom. Otvorio je Visoku teološku školu u Pazinu (1955.), sudjelovao u radu Drugog vatikanskog koncila, u mnogim časopisima i zbornicima objavljivao članke i studije, a do kraja života bavio se znanstveno-teološkim radom. Preminuo je 1995., pokopan u Eufrazijevoj bazilici. Dr. Ivan Pavić, svećenik i crkveni pisac, rođen je 4. siječnja 1898. u Premanturi, gdje i preminuo 1992. Za svećenika zaređen 1921. u Gorici. Kao rodoljuba progonili su ga fašisti, godine 1940. odveden u Avellino. Vraća se kao kapelan u Vodnjan 1941., ubrzo odlazi u Rim na studij kanonskoga prava i katehetike na Gregorijani, gdje je 1947. doktorirao. Postaje 1947. kancelarom biskupije, a do umirovljenja 1970. bio je član Crkvenoga ženidbenog suda. Istaknuo se kao pastoralni radnik i autor katekizama. Dr. Josip Turčinović, svećenik, teolog, filolog i nakladnik, rođen je 30. rujna 1933. u Sv. Petru u Šumi; preminuo 1990. u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1958.; studirao je slavistiku, komparativnu povijest književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1966., postaje docentom i pročelnikom Katedre ekumenske teologije, koju je vodio do smrti. Veliki dio svoga života i rada uložio u "Kršćansku sadašnjost", Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije (1968.). Do kraja života ravnatelj je te ustanove, pokretač svih pothvata, urednik časopisa i biblioteka i kreator cjelokupne, osobito izdavačke djelatnosti. Trudio se da pored svih teškoća katolička Crkva u Hrvatskoj ostvari što življu i svestraniju dijalošku prisutnost u svim segmentima društvenog života. Dugo godina misio je u kapeli Ranjenog Isusa na Trgu Republike, danas Trgu bana Jelačića.

Jubilarci

Ovogodišnji svećenici jubilarci: vlč. Marcel Lakoseljac slavi dijamantni jubilej, 60. obljetnicu misništva: za svećenika je zaređen 1958.; iste godine zaređen je vlč. Josip Kalčić, svećenik u miru, te pokojni Josip Šajina (1933.- 2003.) i Josip Turčinović (1933.-1990.). Četrdeset i pet godina svećeništva obilježava mons. Marijan Kancijanić, župnik u župi Kaštelir-Labinci; četrdeset godina Ivan Prodan, župnik puslske župe Sv. Josip, a trideset i pet godina svećeništva Ante Tonči Jukopila, oprtaljsko-završki župnik, te Lino Rakar, svećenik u miru. (Pripremio Robert BURŠIĆ)

NASTAVAK U TISKANOM IZDANJU U SUBOTU, 20. SIJEČNJA