Vozim 57 godina, ali nisam skrivio nijednu nesreću, niti sam imao prometni prekršaj

ANTON GREGORIĆ IZ RAPCA - NAJSTARIJI VOZAČ U HRVATSKOJ

Vozim 57 godina, ali nisam skrivio nijednu nesreću, niti sam imao prometni prekršaj

0

Dvanaest dana, koliko je Anton Toni Gregorić iz Rapca stariji od Josipa Manolića, svrstava ga na "broj 1" kada je riječ o najvremešnijim vozačima u Hrvatskoj. Naime, Gregorić je rođen 10. ožujka 1920., a Joža Manolić 22. ožujka iste godine. Iako nije službeno potvrđeno, Gregorić je najstarija osoba s "važećom" vozačkom dozvolom u Hrvatskoj. Pored toga, Gregorić je zasigurno najstariji stanovnik Rapca i najvjerojatnije cijele Labištine.

Počeci s Fićom

Anton Toni Gregorić, diplomirani upravni pravnik, novinar, pisac, osnivač brojnih sportskih klubova, sportaš te dobitnik brojnih priznanja na području sporta, itekako je vitalan 97-godišnjak i za volan svog Peugeota 206 sjeda svakodnevno za svakojake potrebe.

Gregorić je vozački ispit položio 1960. godine u autoškoli u Labinu na Fići, a prvi automobil koji je imao bio je, naravno, legendarni Fićo. i njegovo prvo vozilo u vlasništvu je bilo, naravno legendarno Fićo. Ne sjeća se koliko je tada koštalo polaganje vozačkog ispita, no kaže da nije bilo skupo. Odnos cijene vozačkog ispita od onda i sada je jedan naprama deset, tada je, prisjeća se, platio vrijednost današnjih 100 eura, dok danas polaganje vozačkog ispita košta oko 1.000 eura.

Sada, kada je već u zavidnim godinama, mora svake godine na liječnički pregled da bi mogao produžiti vozačku, a to najavljuje i za nadolazeći siječanj. Dok može nema namjere odustati od vožnje.

- Namjeravam voziti dok god budem mogao. Kad budem vidio da me refleksi i vid manje služe, odustat ću bez da mi to netko kaže. Do sada nisam skrivio niti jednu prometnu nesreću, niti sam zaradio prometnu kaznu. Da sam nekad volio stisnuti gas, istina je, ali gledao sam da ne izlažem opasnosti ni sebe ni druge, ističe odlično raspoloženi Gregorić i priznaje: - Jednom sam platio kaznu, ali za parkiranje u Ljubljani. Bilo je to davno. Parkirao sam se pored uređaja u koji su se ubacivali dinari, jedan dinar za sat vremena. Predostrožnosti radi, ubacio sam dva dinara i toliko sam se i zadržao, no previdio sam znak na kojem je pisalo da se može parkirati samo na sat vremena. Na vjetrobranu me dočekala kazna koju sam odmah platio, i to je sve što sam dobio od kazni od kad vozim, kazao nam je Gregorić.

Nepoderivi Renault

Anton Toni Gregorić, zadivljujuće svestran i vitalan unatoč poodmakloj dobi, smatra da je najvažnije imati sreće u životu, a sam za sebe kaže da je imao puno sreće i sam se sebi čudi. Iskreno kaže da "ne vjeruje što sve još može".

Na polaganje vozačkog ispita odlučio se s 40 godina jer je, kako kaže, prije toga bio prilično zaposlen. Tada je na području Jugoslavije na cesti najviše bilo malih auti, a prednjačio je Fićo, auto za široke mase, stoga je na Fići polagao vozački i poslije si kupio jednog.

- Mogao sam i prije polagati, no odlučio sam onda kada sam si mogao priuštiti automobil. Nakon Fiće, imao sam Simku Horizont, Fiat 850 Sport, Renault 5 super i sada Peugeot 206. Moram naglasiti da sam Renaulta vozio 27 godina i bio je nepoderiv i nije se kvario. Uglavnom, nisam patio za velikim automobilima. Moji auti stradali su samo nekoliko puta kada sam stao pješacima na zebri, mojom krivnjom nikada nije došlo do sudara, ponosan je Gregorić na svoje vozačke vještine i iskustvo.

Supruzi Idi, s kojom je već desetljećima u skladnom braku, i dan-danas je osobni vozač.

- Moja supruga ima vozačku već 40 godina, ali nikada nije vozila jer sam ja uvijek bio na raspolaganju. Nudio sam joj da zadržimo Fiću za nju, ali nije htjela.

Valja napomenuti da je 50-tih godina Gregorić bio alfa i omega u labinskom sportu, a bavio se nogometom, košarkom, tenisom, alpinizmom i trčanjem. Nagrađen je brojnim priznanjima, Majskom nagradom Republike Hrvatske (danas je to Nagrada Franjo Bučar), Nagradom Labinske Republike, Priznanjem FIFE i Međunarodnog Olimpijskog odbora, Životnom nagradom Saveza sportova Istarske županije, Priznanjem Nogometnog saveza bivše Jugoslavije i brojnim drugim nagradama. Radio je kao sportski izvjestitelj za Sportske novosti, Glas Istre, Novi list, La Voce del popolo i Labinsku komunu. (Napisao i snimio Mateo SARDELIN)