Njegova farma nalazi se na krajnjem jugu Istre, na jedinstvenom Rtu Kamenjak, a on je najjužniji stanovnik Istre. Prvi ako dođeš s mora, zadnji ako dolaziš s kopna, kaže za sebe Drago Krivičić Krivi. Još mu poštar ne dostavlja poštu, ali samo zato što zna da ima kuću u Premanturi. Krivi je vlasnik Istarske farme, u osobnoj mu pod prebivalištem piše Selo-Varoš 300, iz čega nije vidljivo da je on zapravo jedini stalni stanovnik Rta Kamenjak. On i njegove životinje. I nije samo po tome poseban, on je i jedini proizvođač poznatog premanturskog ovčjeg sira.

Ljeti je tu i konoba, nudi u njoj sve što sam uzgoji. Gotovo nestvarna idila. A kad vam na stol stavi nekoliko feta vrhunskog ovčjeg sira, ovčje skute, svježeg sira s mladom kapulom, pršuta, suhih kobasica, ombola, pancete, i sve to proizvedeno na njegovoj farmi, onda više nema smisla ni govoriti, već samo uživati u prekrasnom pejzažu i nevjerojatno ukusnoj hrani. Kažu da je sve slađe jesti na moru i uz njega. Kod Krivog je doista sve bilo slatko. Ponavljamo, nestvarno. Vjerujte nam na riječ, ništa nije bilo režirano samo za nas, nego su stvarno kad smo došli tek izvadili kruh iz krušne peći. Pa
smo uz razgovor još topli kruh toćali u maslinovo ulje koje sam proizvodi.

Više stočara

Kao što mnoge dobre stvari krenu sasvim slučajno, tako je počela i priča o farmi na Kamenjaku. Krivičića su, naime, još u vrijeme Jugoslavije zvali u mjesni odbor. Tada je uzgajao svinje na rubu Premanture, on kaže: malo van sela.

- Mnogi misle da je Premantura pretežno ribarsko mjesto. Ne, to je bio stočarski i poljoprivredni kraj. Više je bilo stočara i poljoprivrednika nego ribara. Uglavnom, u mjesnom odboru su mi rekli da se ljudi bune zbog smrada i da moram premjestiti svinjac. Gledao sam gdje otići. Imao sam hektar zemlje na Rtu i prebacio sam svinje ovdje. Tu
sam napravio prvu štalu. Svako zlo za neko dobro. Danas je to sve legalizirano. Tada su mi htjeli napakostiti, a zapravo su mi napravili uslugu. Na Kamenjaku danas imam šest hektara zemlje, kaže Krivičić.

Iako je krenuo sa svinjama, danas živi od ovaca. Ovčarstvom se počeo baviti početkom '90-ih. Kaže da su mu svinje dosadile, iako ih i dalje kupuje i dohranjuje. Ako su mu svinje i dosadile, očito mu nisu dosadili pršuti, kobasice, panceta?
Uvijek se, kaže, govorilo o premanturskom ovčjem siru kao o nečem posebnom.

- Svi su ga hvalili, pa sam rekao: daj da ga i sam pokušam napraviti. Tako sam kupio prvih 30 ovaca. Uvijek je izazov vidjeti hoćeš li moći napraviti nešto o čemu do tada nisi imao pojma. Tada je još bila živa jedna žena koja je znala raditi sir, moja susjeda Zora. Ona mi je rekla da to ni delala kvarnar lit, ali da će provati. Donio sam mlijeko i pokazala mi je kako se radi sir. Danas imamo 200 ovaca i proizvodimo godišnje do 150 kolutova premanturskog ovčjeg sira, ponosno će Krivi. (PIŠE Bojan ŽIŽOVIĆ, SNIMIO Milivoj MIJOŠEK)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti

• Premantura ostaje bez svoje butige
• Knjiga posvećena Premanturi i Premanturcima
• Uredit će trg oko turnja u Premanturi