Kad se rodite na Poreštini vrlo je izvjesno da ćete se već od najranijih dana pripremati za rad u turizmu. Ivan Gianni Stojnić i Dino Mušković krenuli su u Vabrigi istim putem kao i veliki broj njihovih sumještana i susjeda. No, ova priča ipak nije priča o turizmu već o tvrtki S.I.C. za preradu ribe, odnosno velikom biznisu sa sitnom plavom ribom u koji su silom prilika uletjeli zbog velike "suše" koja je početkom devedesetih godina vladala u tom sektoru kojim su se krenuli baviti.

- Kao većina mladih ljudi na Poreštini i mi smo se bavili turizmom, ali bio je rat i od turizma se baš nije moglo živjeti, pa smo počeli razmišljati o drugim mogućnostima. S obzirom da su Tarska vala, Santa Marina i sve to područje oko ušća rijeke Mirne u Jadran povijesno bili okrenuti ribolovu odlučili smo se i mi s turizma vratiti na tu ribarsku tradiciju i prodavati ribu. Kunjado Dino Mušković i ja smo 1994. godine osnovali firmu, počeli voziti ribu na veletržnicu ribom u talijanskoj Chioggiji i zapravo to je bio ozbiljniji i pravi početak ovog posla kojim se bavimo do danas, kaže Stojnić.

Kako je posao rastao počeli su pomalo i investirati, pa su već 1998. godine, uz obiteljsku kuću u Vabrigi dogradili poslovni dio, dobili su veterinarski broj i počeli samostalno poslovati i izvoziti, bez posrednika.

Tri godine kasnije kupili su manji pogon Riboprometa u Poreču koji se bavio preradom ribe i tu su krenuli i s prvim većim zapošljavanjem. Dok je to doma bio uglavnom biznis kojim se bavila obitelj, s ovim se pogonom pojavila potreba i za dodatnom radnom snagom, pa su zaposlili 35 novih radnika. Praktički od tada pa do danas svake godine pomalo povećavaju broj radnika tako da danas tvrtka S.I.C. zapošljava 180 ljudi i praktički su stalno u potrazi za novim radnicima, jer postoji potreba za njima.

- Pogon u Poreču kratko je zadovoljavao potrebe, a zbog rasta posla i količine prerađene ribe već nakon dvije, tri godine počeli smo razmišljati o širenju proizvodnje i tražiti odgovarajući prostor uvođenja tehnologije koja će nam omogućiti da budemo konkurentni na europskom tržištu. U to vrijeme porečki pogon nam je služio isključivo za preradu, dok smo poslovne prostore u Vabrigi koristili za trgovinu. Prvi korak prerade bio je soljenje inćuna kojim je, uz sardelu, pogotovo u ono vrijeme, ali i danas,

obilovao Jadran. S obzirom da je jadranska sitna plava riba jedna od najkvalitetnijih riba na svijetu i potražnja za njom na tržištu je velika. Najveći dio ribe za preradu stizao nam je iz Dalmacije gdje su i inćuni nešto krupniji nego što su kod nas na Sjevernom Jadranu. Sve što bi preradili plasirali bi u izvoz. Krenuli smo s preradom sitne plave ribe, a nedugo kasnije S.I.C. širi preradu i na druge proizvode poput zamrznute srdele u bloku, individualno brzo smrznutu ribu IQF tehnologijom, te marinirane i slane filete inćuna," prisjeća se Gianni Stojnić.

Zbog povećanja posla ponovno im je "zafalilo" prostora te su krenuli u planove i akciju kako napraviti pravo, ili kako kaže, europsko skladište. Prva ideja bila je da te planove realiziraju u Poreču, u poduzetničkoj zoni Bujići Žbandaj, procijenili su da im treba oko 15 tisuća metara i javili se na natječaj koji je raspisao Grad. (Milan PAVLOVIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti

• Uzrok smrti mladog para i dalje nepoznat
• Ugljični monoksid kriv za smrt mladog para?
• Višnjan: Astronomskom društvu na natječaju HT-a 50.000 kuna