PIŠE: MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Pošto mozak?


Kad bi se pulska burza rada ispraznila i stavila ključ u bravu, a svi koji nemaju posao počeli raditi, Istri bi i dalje nedostajalo četiri tisuće radnika, vrišti s naslovnice novina. Na birou, naime, ima oko 4.300 nezaposlenih, a poslodavci traže dvostruko više. Sezona je na pragu, popunjavaju se radna mjesta za koje se nitko ne otima ako mu nije sila: sobarice, čistačice iliti, eufemistički, spremačice, potom kuhinjski radnici, servirke, vrtlari i, da budemo spolno (ili rodno?) ravnopravni, vrtlarice. Ono o čemu sindikalisti već godinama mantraju, sad se hotelijerima obilo o glavu: kronično im nedostaje radne snage, pa je država odobrila kvotu o uvozu 4.660 radnika, a još četrdeset posto radnika stiže u Istru iz drugih dijelova Hrvatske.

Krvav je to posao, rad u sezoni. Kad sam 90-ih godina stigla u Pulu iz Zagreba s diplomom u ruci, bez lipe u džepu, odmah me dočekao posao sobarice. Čišćenje nekoliko zgrada, u svakoj četiri do pet apartmana, tegljenje teških bala s plahtama na leđima jer kolica se nisu mogla gurati po uzbrdici i stepenicama, a od 7 do 9, prije nego što gosti ustanu, da se ne bi dangubilo, čišćenje parkirališta i prilazne ceste. Sve to za ispodprosječnu nadnicu. Bez plaćenog staža.

Kad hotelijere službeno, za potrebe novinskog članka, upitate nedostaje li im radne snage, svi će reći da nikakvog problema nema. Novinari boljeg pamćenja sjetit će se kako su u početku nevoljko prihvaćali institut stalnog sezonca koji bi im zagarantirao lojalnu i odgovornu radnu snagu. Jer, da bi dobio, moraš nešto i dati. Otkinuti dio višemilijunske novostvorene vrijednosti i pravednije raspodijeliti onima koji sudjeluju u njenom stvaranju. U Valamar Rivieri nedavno su promijenili poslovnu politiku i podigli minimalnu neto plaću s četiri na pet tisuća kuna. I to je bitan pomak nabolje. Jedan pulski restoran, koji zimi posluje na pozitivnoj nuli, ipak "drži" četiri kuhara cijele godine, čime si želi osigurati zaradu u sezoni. Picajola nema ni za lijek, a nudi mu se deset tisuća kuna, dvostruko više nego profesoru u srednjoj školi.  

Do prije nekoliko godina bilo je teško pronaći težak i potplaćen posao u turističkoj sezoni. No, nakon što je Hrvatska 2013. ušla u Europsku uniju hrvatski sobari i sobarice shvatili su da isti, ili možda manje težak posao, za dvostruko ili trostruko veću plaću mogu dobiti drugdje. I ne samo oni: uz sobare i konobare, masovno iseljava visokoobrazovani svijet, inženjeri, liječnici, specijalisti svih struka. Iz države nestaju cijele generacije, zajedno s obiteljima, poput hlapljive tvari. Političari kao pokvarene longplejke drve da će IT tvrtke i velika pamet podići Hrvatsku, ali kako ćeš, kako je onomad izjavio ekonomist Ljubo Jurčić, graditi IT industriju kad ti nedostaje građevinski materijal? Mozak, naime.

No, možda je već kasno za povratak. Došla je na naplatu ona famozna izjava čuvara državnog pečata, sjećate se, zvao se Ivan Milas, o kili mozga za dvije marke. Mozak je, naime, gibljiva tvar, i pronašao je put do vage baždarene za sive stanice.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini