PARALELNA STVARNOST
Ljudi zarobljeni u nekoj vrsti ovisnosti najčešće (p)ostaju bez krova nad glavom: Beskućništvo nije identitet, već okolnost
(Arhiva Glasa Istre)
U Poduzetničkom centru Coworking u ponedjeljak se održao okrugli stol "Paralelna stvarnost" u okviru europskog projekta "Svjetionik solidarnosti", koji provodi pulska Udruga Institut u ravnopravnoj suradnji s Udrugom Pet Plus iz Zagreba.
Progovoriti o beskućništvu i osobama u beskućništvu, ali i iznjedriti zaključke o načinima poboljšanja pristupa ovoj populaciji, neki su od ciljeva koji su artikulirani s ovog mjesta. Beskućništvo se može dogoditi svakome, moglo se čuti.
Primarni problem
- Imamo velik udio umirovljenika koji nemaju podršku ili nemaju obitelj, što je jedan veliki problem u našoj državi. Određen broj ljudi zarobljen je u nekoj vrsti ovisnosti; o drogi, kocki, alkoholu. Najčešće je to primarni problem koji ih je doveo do beskućništva. Deset posto naših korisnika ima završen fakultet, ali su se zbog nekih okolnosti našli u ovoj situaciji. Imamo i mlade ljude koji izlaze iz sustava skrbi i nemaju stambeno rješenje, nemaju obiteljsku podršku i završavaju kod nas u prenoćištu, navela je predsjednica Udruge Institut Varja Bastiančić.
Ima i dobrih primjera kada se osobi uspije pomoći, ali ima i tužnih epiloga. Postoje mogućnosti kako unaprijediti sustav, a osvješćivanje je svakako dobar početak.
- Može se dosta toga učiniti; proces je spor i dugotrajan, ali nije nemoguć, istaknula je Bastiančić.
Prenijela je i nekoliko potresnih svjedočanstva, koja nikoga od prisutnih nisu ostavila ravnodušnim. Apostrofirala je da beskućništvo nije identitet, već okolnost.
Udruga Pet plus, partner u projektu, također aktivno radi s ovom populacijom u svom gradu.
- Mi imamo nešto drugačiji tip usluge, pružamo poludnevni boravak i smještaj za dva korisnika. U naš poludnevni boravak dolaze korisnici koji tamo mogu obaviti osobnu higijenu, dobiju novu robu, peru i suše veš, dobiju lagani doručak te provedu kvalitetno vrijeme uz druženje, razgovor i društvene igre. Imamo i stručnu pomoć u vidu socijalne pedagoginje i socijalne radnice koje im pružaju neke dodatne usluge kod rješavanja njihovih prava, opisala je Andreja Radinger.
Različiti su brojevi s kojima se barata, kad su u pitanju osobe u beskućništvu u Zagrebu.
- Naša je procjena da Zagreb ima više od tisuću takvih osoba, a problem su oni koji nemaju boravište u gradu, jer onda nemaju nikakva prava, pojasnila je Radinger.
Broj korisnika je veliki izazov, jer prostor poludnevnog boravka nije dovoljno velik da bi u njega stao veliki broj ljudi. Nekad jednostavno nema mjesta za tuširanje.
- Radimo redove i liste, ukratko opisuje ona ovu gorku činjenicu.
Duplo veći broj
Smatra da je broj osoba u beskućništvu s kojim se barata doslovno dvostruko veći od službenih podataka.
- Nitko još nije napravio evidenciju. Kao Mreža planiramo to učiniti, ali to je dugotrajan proces za koji prije svega treba iznaći sredstva, ustvrdila je.
U cjelokupnom problemu beskućništva vrlo je važna uloga jedinica lokalne samouprave. Na koji se način može promijeniti percepcija osobe u beskućništvu, bila je još jedna od tema o kojoj se govorilo na okruglom stolu. Velik je problem što postoje predrasude, mitovi i pretpostavke o tome tko su ljudi u beskućništvu.
O tome je govorila pročelnica Ivana Sokolov. Neke od tih predrasuda mogu se prepoznati u konstatacijama: Sami su se doveli u ovu situaciju, sami su tako odabrali, oni žele tako živjeti, navela je. Svi beskućnici su alkoholičari ili ovisnici, također je jedna od tih predrasuda. Beskućništvo se meni ne može dogoditi, često je i uvjerenje mnogih.
- Ono što se svima nama često događa jest osjećaj nemoći i frustracije te osjećaj da se sve prebacuje na "moju" instituciju. I onda se loptamo čiji je to slučaj. Zajednička komunikacija nam ne nedostaje, ali uvijek se vraćamo na osjećaj nemoći. Zato je ključna edukacija svih nas. Raditi na svojim uvjerenjima, na osobnim stavovima i očekivanjima; na koji način tom korisniku mogu pomoći. Bilo bi jednostavno da kažemo da jedinica lokalne samouprave treba udruzi dati novac, a ona će se pobrinuti za korisnika. Ali to je alat s kojim problem nije riješen, već je to samo početak priče. Na svima nama je da nađemo način kako da to funkcionira. Želimo promijeniti, kako našu percepciju, samim time i percepciju građana, rekla je Sokolov.
- Želim ukazati koliko je važno da jedan naoko nevidljivi problem postane vidljiviji. Osobe u beskućništvu u našem gradu postoje i jako je važno da razgovaramo o tome", naglasila je.
Housing first
Trenutno mobilni tim radi mapiranje osoba u beskućništvu na različitim lokacijama u Puli.
- Nikad nijedan grad to nije napravio. Ono što vidimo jest trend porasta osoba u prenoćištu, a trenutno bude i do 40-ak korisnika u danu. Neke će trebati odbijati jer više nema mjesta. Jako nam je važno prenijeti poruku da se za te ljude trebamo pobrinuti i naći najbolje rješenje, ukazala je Sokolov.
U Puli su doista napravljeni određeni pomaci koji služe za primjer ostalim gradovima Hrvatske, budući da je upravo odavde krenuo projekt Housing first, kao i usluga organiziranog stanovanja koji provodi Udruga AjA.
- Svatko ima pravo na dom i svatko bi ga trebao imati. Potpuno je suvišno pritom se upitati može li osoba živjeti u stanu. Beskućništvo je splet okolnosti, a ovaj je pristup pravedniji. Svi imamo pravo imati dom i sigurnost krova nad glavom. Ono što je najvažnije je da je to dobrobit za cijelu zajednicu. Naime, osoba na ulici puno više "košta" nego onaj koji dobije krov nad glavom, samo je dio izlaganja Helene Babić iz Udruge AjA.
Život beskućnika - iza kulisa
U sklopu projekta otvorena je izložba "Iza kulisa" kod fontane na pulskoj tržnici. Na izložbi se narednih tjedan dana mogu pogledati fotografije dvaju fotografa, Marina Magaša i Snježane Bratanović, koji su fotografirali osobe u beskućništvu.
- Mi samo gasimo požar, a želimo pogurati institucije da se nešto konkretno radi, a ova je izložba jedno bolno svjedočasntvo. Na ovim su fotografijama stvarni ljudi i prikaz onoga kako oni žive. Dobili smo njihovu privolu za fotografiranje, a ovdje vidite da žive u strašnim uvjetima, ispod svakog ljudskog dostojanstva, pojasnila je doista potresnu izložbu Radinger.
Na stranicama ove zagrebačke udruge postoji i virtualna izložba od 50 fotografija.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
