u dnevnom boravku rojca
Izložba fotografija Dejana Štifanića "Erotski snovi jednog brodograditelja": Slatko-gorka priča o Uljaniku
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
U Dnevnom boravku Rojca u petak navečer otvorena je izložba fotografija "Erotski snovi jednog brodograditelja" Dejana Štifanića koje je ovaj pulski fotograf snimio u veljači 2016. godine u pogonu TESU, te tri godine kasnije u brodogradilištu Uljanik. Fotografirajući napuštena radna mjesta teško mu je bilo izbjeći susret s "ljepoticama s naslovne strane", a neke od tih fotogarfija ljepotica su iz tiskovina iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. Kako se kaže u najavi, pored erotskih motiva u nekoliko fotografija pojavljuju se motivi druge omiljene zanimacije muškaraca poput nogometa, a čast da uz ljepotice krase ambijent brodogradilišta dobili su i Tito, Željka Fattorini pa čak i Damir Kajin.
- Intencija ulaska u prostore TESU-a i Uljanika je bila snimiti ambijent radnog prostora bez radnika. Zapravo mi nije bila intencija snimati postere iz tzv. muških časopisa i kalendare golih žena, ali slikao sam i njih. U TESU-u sam snimao od 2016. i te sam fotografije stavio sa strane i onda kada sam nakon tri godine to snimanje nastavio u Brodogradilištu Uljanik izniklo novih fotografija.
Tako se stvorila, po meni, zaokružena priča vezana uz, recimo to tako, "erotsku" priču koja nije samo priča o ljepoticama s naslovne strane nego je i politička priča, kaže Štifanić kojem je bilo zanimljivo gledati kako su radnici ostavljali svoja radna mjesta, mašine, gdje su lijepili postere – po ormarićima, pored tokarskog stroja i više-manje posvuda.
No, zašto su to radili? Štifanić rezonira da je razlog da su u okruženju tog grubog radnog mjesta htjeli sebi pomalo uljepšati okolinu. To je bilo mjesto gdje su ti radnici bili glavni, gdje im nitko ništa ne može.
- To je zanimljivo. Netko kaže da ima postera golih žena u svim automehaničarskim radionicama, ali je specifičnost Uljanika bila što je Uljanik bio zatvorena sredina u kojoj nije bilo protoka ljudi. Tamo su samo ljudi koji su inače unutra, kaže Štifanić koji ističe da se na taj način dobiva uvid u neku njihovu psihologiju. Npr., tu je jedan politički grafit koji je nastao pred kraj Uljanika i tu se već vidi bijes i kaos, kada se naslućivala propast brodogradilišta.
Izgleda da te napuštene hale privlače umjetnike. Nedavno je izložbu s fotografijama iz Uljanika održala Roberta Weissman Nagy, nakon toga je Elvis Lenić prikazao svoj dokumentarac, također o ovom pulskom brodogradilištu. Štifanićev tata je radio u Uljaniku, Dejan je odrastao u tom ambijentu radionice tako da mu je to osobno bilo zanimljivo.
- Zanimljivo mi je bilo baš to radno mjesto, kako ga radnik ostavi nakon što ode s posla, a ovo ispada nekako komemorativna godina za Uljanik, da se opraštamo od Uljanika kakvog ga znamo. Već se počela spominjati nekakva prenamjena prostora i možda sam htio, budući da je taj Lenićev film tužan i turoban, da prikažem brodogradilište iz malo drukčijeg rakursa, jednu slatko-gorku priču, kaže Štifanić.
Uz njega izložbu je u ime Dnevnog boravka Rojca otvorila koordinatorica programa Gordana Trajković koja se zahvalila Štifaniću što je, kao stari Rojčanin, upravo ovaj prostor odabrao za izložbu.
- Ovo je jedna dobra fotografska izložba. Dobru fotografiju čini dobar izbor teme, autorski touch u jednom vrlo tehničkom mediju. Ovo je jedna vrlo specifična tema iz radnih prostora industrijskog giganta čijem smo propadanju odnosno uništenju svjedočili unazad nekoliko godina. Ako svedemo pod zajednički nazivnik ono što vidimo, suživot ljudi u tim halama koji je nekad bio bajan, a danas ga nema. Nekad je to bi život, sad vidimo tragove života, a danas je sablasna, prazna tišina koja je vrlo gromoglasna, zaglušujuća. Pogotovo u današnje vrijeme svatko može napraviti fotografiju, ali ne može svatko napraviti dobru fotografiju. Štifanić je upravo kadriranjem fotografije, jedne ili više njih iz tiskovina stvorio potpuno novu realnost tako da je citirao i parafrazirao fotografije na jedan drugi način koje je zatekao u prostorijama na taj način da ih je kadrirao i uklopio u veći ili manji segment okoliša pa je postigao da se većini nas oko ne zaustavlja samo na ljepoticama koje su ovdje, nego, a da toga možda nismo svjesni, spoznajemo priču o ljudima koji su nekad tu boravili a sada ih više nema, rekla je Trajković koja je i postavila izložbu.
Sa Štifanićem u Uljaniku je bio i Marko Grbac-Knapić te su njih dvojica provodili projekt "Rasparagan" u kojem su spojili zvuk i sliku, a preksinoćno otvaranje iskoristio je kako bi istaknuo da su ovo detalji, a bitan je kontekst iz kojeg su detalji izvučeni.
- Ova izložba bi trebala biti u Uljaniku, tamo u hali, baš na tim kazetama bi se trebala gledati ta izložba što je jedan sasvim drugi doživljaj nego kada se gleda ovdje na bijelim zidovima, komentirao je.
Izložba "Erotski snovi jednog brodograditelja" treći je i finalni produkt projekta u kojem su u ljeto 2019. Štifanić i Grbac Knapić dobili dozvolu uprave da slobodno hodaju halama Uljanika tijekom tri dana. Uz ovu izložbu realizirani su i video "Uljanik", te spomenuti film "Rasparagan".
Izložba se može razgledati do 6. listopada.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
