Današnjica je puna površnosti, licemjerja, lažnih osmijeha, namještenih izraza lica... Mi sve dublje doživljavamo. Stvari koje bi me prije, dok sam vidio, jako naljutile, oneraspoložile, razjarile, sada ne primjećujem. Tu smo mi slijepi u prednosti, kaže Lazarić

Razgovor s jedinim slijepim istarskim planinarom Feručom Lazarićem, dragim, impresivno vitalnim, energičnim, poetičnim i zadivljujuće optimističnim 62-godišnjakom iz Savičente, ovaj ćemo put početi s - krajem. Naime, tijekom razgovora pitali smo ga što je za njega smisao života. On je trenutno prešutio odgovor, i nastavio odgovarati na prethodno pitanje. No, nešto kasnije priznao je da smo ga "bacili u pensir", obećavši nam da će o tome napisati jedan mali esej. Pristali smo objeručke, i već slijedeće jutro u mailu smo naišli na Feručov odgovor. Ovdje ga, kao uvod, prenosimo u cijelosti.

- Tijekom razgovora sa simpatičnom novinarkom o mojem, kao što volim reći, prelijepom životu na slijepo, postavila mi je pitanje što sam ja to otkrio u sebi kada sam izgubio vid. Koje su te nove dimenzije i vrijednosti koje prije, dok sam vidio, nisam primjećivao. Ja bih rekao da sam stjecajem okolnosti promijenio način gledanja na svijet oko sebe. Izgubivši vid, nisam mogao gledati očima nego, da pojednostavim, dušom, iznutra svojim egom. Okom gledamo samo površinu stvari, a sada kao slijep ulazim u bit, u suštinu. Današnjica je puna površnosti, licemjerja, lažnih osmijeha, namještenih izraza lica... Mi sve dublje doživljavamo. Stvari koje bi me prije, dok sam vidio, jako naljutile, oneraspoložile, razjarile, sada ne primjećujem. Tu smo mi slijepi u prednosti. Trebamo prihvatiti činjenicu da ne vidimo i taj nedostatak pretvoriti u prednost. To nije jednostavno, ali to je rezultat borbe koju vodimo sa samim sobom i svojim nedostatkom, koja se na kraju vrlo isplati. Tada uživamo u onim pravim, trajnim vrijednostima, a ne u onim trenutnim, što daju oči. Ljepota koju mi osjetimo je drukčija od one koja se vidi. No, to uopće nije važno, važno je da u njoj uživamo. Završio bih ovako: ljepota je u samom čovjeku i za to nisu potrebne oči, već duša, zaključio je Feručo svoj mini esej. (Lara BAGAR, snimio Milivoj MIJOŠEK)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti

• FERUČO LAZARIĆ: Planinarenje može biti lijepo makar i na slijepo. Imam volju, a gdje je volja tu je i put
• Feručo Lazarić, slijepi planinar iz Savičente, kreće na avanturu života: Idem na Via Adriaticu s prijateljima PROHODATI 1.100 KILOMETARA
• NOVI POTHVAT SLIJEPOG PLANINARA FERUČA LAZARIĆA S prijateljem Sergiom Ostovićem propješačio 1.100 kilometara OD PREVLAKE DO RTA KAMENJAK