Na Današnji dan, godina je 1997.
Nekoliko događaja iz 1997. podsjećaju na nešto čemu i danas svjedočimo
(Snimila Nina Petrović)
Ovog se utorka, 30. travnja u Domu hrvatskih branitelja (bivšem Marine Casinu) održao Kaiserball, povijesno-kulturna manifestacija za sve one koji žele sudjelovati i biti dijelom pulske austrougarske povijesti, pa makar na samo jednu večer.
Osoblje Doma hrvatskih branitelja u prigodnoj povijesnoj odori serviralo je tematski povijesni menu od pet sljedova uz autohtona istarska vina, malvaziju i teran. Posjetitelji su mogli i zaplesati uz pratnju gudačkog kvarteta s izvođenjem plesne glazbe iz razdoblja Austro-Ugarske Monarhije.
Za one koji su željeli bolje upoznati povijesnu bit, organizirani su u vođeni obilasci Mornaričke knjižnice na katu Doma hrvatskih branitelja dok se u foajeu odvijalo druženje uz zvuke glazbe iz doba Austro-Ugarske.
Početak točno u 21 sat
Zvuči poznato jer je to već treći takav događaj. No, što ako bismo kazali da jedan članak pod nazivom "Plesni šarm s početka stoljeća" na današnji datum, 5. svibnja, iz godine 1997. govori o veoma sličnoj manifestaciji? Dakle, prije 27 godina na istom se mjestu održao mornarički bal po uzoru na posljednji bal u čast mornara iz 1914. godine.
Ondašnja novinarka Glasa Istre Bojana Čustić istaknula je u članku kako je taj Mornarički bal upriličen u Domu hrvatskih branitelja označio veliku završnicu četverodnevnih svečanosti pod nazivom "Tjedan hrvatsko-austrijske kulture".
"Pridruživši se obilježavanju ovogodišnjeg Dana grada Pule pod pokroviteljstvom austrijskog Crnog križa, HRM – Vojno pomorskog sektora Sjeverni Jadran i Grada Pule uz supokroviteljstvo poduzeća Aquamarin", piše Čustić, "program Tjedna u čijem je središtu bila subotnja svečanost u povodu završetka rekonstrukcije Mornaričkog spomen groblja, uveličali su državni, vojni i crkveni dužnosnici Hrvatske i Austrije.
Pulsku K. u. K. povijest tijekom svečanosti oživjeli su gosti grada – 400 članova austrijskog izaslanstva, koje su predvodili predstavnici Crnog križa Austrije, a među kojima su u tradicionalnim odorama iz doba Franje Josipa bili i predstavnici udruga marinaca te udruga koje njeguju povijest Monarhije."
Osim nazočnosti u vojnim odorama ili nošnjama, pozivnica za Mornarički bal goste je obvezivala na dolazak u večernjoj toaleti. Iako je, kada je o damama riječ, prema slovu protokola valjalo odjenuti dugu haljinu – do gležnja, no nikako hlače ili minicu, eleganciju 90-ih na subotnji su bal ipak donijele Puljanke. Gošće su grada, pak, u plesnu dvoranu unijele šarm početka stoljeća.
"Jednosatni ulazak oko 600 gostiju bala, u vrtu Doma hrvatskih branitelja pratila je bakljada i koncertiranje austrijskog puhačkog vojnog orkestra – K. u. K. Hoch-un Deutschmeisterkapelle."
Kako piše nadalje, goste s pozivnicom od 600 kuna za par – kako i dolikuje balu, u predvorju nekadašnjeg Marine casina uz koktel dobrodošlice i darove za dame, dočekivale su pulske mažoretkinje i članovi KUD-a "Uljanik".
Zabilježeno je kako je točno u 21 sat u velikoj dvorani, koja je bila rezervirana za uglednike i pretvorena u plesni podij uz kojeg je muzicirao orkestar HRM pod dirigentskom palicom Damira Marušića, bal otvorio kontradamiral Ante Budimir, zapovjednik HRM za Sjeverni Jadran.
Potom su uz zvuke vječno lijepog valcera Johana Straussa ml., Jelena Miholjević, glumica zagrebačke "Gavele", i Mato Krančević, zastupnik austrijskog Crnog križa za Hrvatsku, pozvali uzvanike da sa svojim damama otvore "bal prijateljstva u čast mornara i mora."
Plesni podij – koji je na video topu bio uprizoren za nešto uspavanije, pomalo svatovske goste bala iz crvene i plave dvorane Doma hrvatskih branitelja – u znaku valcera, tanga i vječnih melodija, bio je živ sve do velikog finala bala koji se točno dogodio prema najavi, kako priliči tradiciji i mornarima.
I dok je otkucavao prvi sat novog dana i austrijski vojni puhački orkestar glazbenom završnicom u znaku Radetzky marša podigao plesnu dvoranu "na noge", voditeljica bala Jelena Miholjević na razglednicu s pozdravom iz Pule 5. svibnja 1997. godine upisala je: "Bio je to nezaboravan dan. Pula, grad mora i mornara zračila je neobičnom ljepotom!"
Nove turističke destinacije
Prije 27 godina hrvatski je (a naročito istarski) turizam još bio u povojima. Barem ako se uspoređuje s ovim današnjim. Kasnih 90-ih godina još se nije (ozbiljnije) razmišljalo o turističkim nišama i diferencijama, a pojmovi poput vjerskog, izletničkog ili seoskog turizma malom su broju ljudi bili poznati.
Prema jednom članku iz 5. svibnja, to se pomalo mijenja (barem što se centralne Istre tiče) jer u naselu Želiski u općini Barban u sklopu projekta revitalizacije Crkve svetog Pavla, kojeg su pokrenuli barbanski Župni ured, Općina i njezini žitelji, upravo je na spomenuti datum organizirana akcija čišćenja okoliša i uređenja prisutnih puteva brdu Sv. Pavla na kojem se nalazi sakralna građevina.
Pedesetak dobrovoljaca iz sela Želiski, Bateli, Diminići, Rodići, Majčići, Fumeti, Celići, Kožljani, Pavlići, Grandići, Ivanošići i Borinići odstranjivali su okolno raslinje, skidali vanjsku žbuku s crkve spaljivali otpad.
"Crkvu su u 14. ili 15. stoljeću izgradili Hrvati, doseljenici iz Dalmacije u sadašnje Želiske. Sakralni je objekt bio obnovljen 1860. godine", istaknuo je Stanislav Licul, ondašnji predsjednik Inicijativnog odbora za revitalizaciju objekta. "Crkvica je do 1997. godine bila vrlo zapuštena, oštećeni su unutarnji zidovi i kameni oltar.
Zvono se, prije 27 godina, nalazilo u Etnografskom muzeju u Pazinu, slika sv. Pavla čuvala se u barbanskom Župnom uredu a posljednja zabilježena misa u crkvici održana je kasnih 80-ih godina", kazao je Licul.
U sklopu programa planirala se ugradnja novih prozora i vrata na crkvici, uređenje krova, oltara i zidova a unutarnju se žbuku nije planiralo skidati dok stručnjaci ne utvrde postoje li tragovi kasnosrednjovjekovnih freski.
Prema članku, planirala se i izgradnja zaobilaznice Želiski, kao i vidikovac iznad napuštenog kamenoloma u podnožju brda Sv. Pavla.
U okolici crkve planirala se i valorizacija dviju špilja bogatih stalaktitima i stalagmitima, kao i uređenje lokvi Lakabona, Škonkulja i Rovina.
Uz vjersku i kulturnu valorizaciju crkve, planirao se oživjeti i izletnički, seoski i vjerski turizam na području Općine Barban. Kako je pisao ondašnji novinar, cijeli je projekt trebao biti završen do 2000. godine, kada će se misnim slavljem na dan Sv. Pavla 29. lipnja – svečano obilježiti drugo tisućljeće od rođenja Kristova i početak 21. stoljeća.
Planirani su radovi u konačnici nametnuli nova razmišljanja i istraživanja stručnjaka na temu razvoja istarske segmentirane turističke ponude, poput vjerskog, sakralnog, hodočasničkog, izletničkog ili pak, ruralnog turizma, a danas, to je sve realnost.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
